Marketing
Dok čekam
Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučit zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Rainer Maria Rilke
Gledam more…oko mene su krugovi koji se šire
Dodiruju se rubom, pretaču i mijenjaju dok ja stojim i čekam da se smire
Polako shvaćam…nikad se širit prestat neće
Ja živim u krugovima koje crtam sama (ne znam to)
Krugovi na vodi, uzburkale dubine mojih riječi
Postoje u meni mora koja preplivati treba u proljeće, dok su još hladna i zelena, neprepoznata još…
U danima koji me prate osjetim treptaj istine u srcu i oduzme mi dah…ali željom svojom da ga razumijem sad, baš sad nestane u trenu i ostavi leptiriće i grop…
Mogu li ja to?
Ležim na dvoru uz rub moje kuće i dodirujem je golim ramenom (desnim)
Sunce je varljivo ali me uvijek nagovori na još jedan pokušaj
Skidam nepotrebnu odjeću, odbacujem prašnjave cipele i puštam ti da me dotakneš prstima koji mirišu na murtilu (zatvorenih očiju znam da iznad mene lebdi jedan ljetni oblak).
Toplina, ona koja mami osmijeh na lice…obećanja onoga koji dolazi da bi ostao… iza mojih zjenica padaju kiše na terasu od snova dok me grliš.
Ležim na dvoru i razmišljam o krugovima mog života.
Oh Kraljica drame sam ja….pa se smijem na glas ne umanjujući time bol koju ćutim
I dođe mi da skačem u obijesnoj igri Sreće (samo zato jer sam živa, samo zato jer sam mlada, samo zato jer imam srce) sa čoporom poludivlje djece (kakvu volim iznad svega)..
Pa poskočim kao loptica pobjegla iz nečije šake….
Pa se pravim da me niko ne vidi dok skakućem po nekoj kosoj (zamišljenoj) crti i pomislim kako ću dotaknuti nebo ako poželim još jednom.
Omamljena se vraćam kući dok po meni gore tvoji dodiri…čekam večer i neka nova vrimena od naših života.
Ogrnuti šutnjom večeras hodamo istim stazama a ja shvaćam da mi ništa manje nisi drag (niti želim to).
Vjerujem u pute koji jesu ispravni iako ponekad nije lako i boli me…granica je samo moje srce
Pa se skrivam iza propupale grane (to cvjeta Ljubav) i gledam…. oko mene su krugovi koji se šire
Pa ti pružam ruku, poklanjam tišinu i šutim - nema potrebe pitati išta…bit će sve ono što treba biti.
Ja sjedim na putu, oko mene se krugovi šire…
Sjedim i slušam moje srce…ono govori da čekam...dok iz trenutka u trenutak sve jače žudim za polaskom…
U još jedan novi krug Igračice...vrijeme je...zar ne?
Da prvi put u životu vjeruješ sebi....
Jer jesi Tišina i Ona zbog koje će ostaviti sve iza sebe
Razbit ću ovaj Krug koji se širi...
Post je objavljen 02.03.2008. u 19:52 sati.