Marketing
... 
Kao i prethodne dvije zemlje, tako je i Nica malo vrijedna spomena. Glavni grad Managua je kaotican, cim smo izasli iz busa, lokalni lesinari su nas sproveli kod taxista koji nas je oderao 6$ da bi nas provozao 3-5 km do druge bus stanice odakle smo isli za Granadu, navodno malo, idilicno, lijepo mjesto uz jezero.
Ali opet istra prica - osim glavnog trga i jedne lijepe ulice s dobrim restoranima i suvenirnicama, nema sto za vidjet. Trenutno nisam nasao zanimljivo mjesto na ovom putovanju o kojem bi mogao pricati s euforijom. Jezero je prica za sebe - sugavo, prljavo, sljunkovito, a u njega se ulijeva odvod kanalizacije Granade pokraj kojeg pasu konji i krave, a ljudi imaju svoje kuce. Vrlo idilicno. Ja sam tu vecer dosao do jezera i po noci sa zidica htio skociti na kamenje koje sam vidio ispod sebe, a kad sam doskocio, zapravo sam upao u dio kanalizacije, prekivenu velikom travom s loptastim oblikom lisca (zato su mi i licili na kamenje). U jezeru sam opravo patike, pa pjeske isao nazad 3 km do hostela.
Drugi dan smo usli na vulkan Masaya i to je prvo mjesto koje je me odusevilo. Kombijem smo dosli do samog vrha, tu smo pogledali tri razna kratera s vodicem, zatim dobili sljemove i lapmu i usli u vulkansku spilju, vidjeli sismise (koji se na spanjolskom kazu murcielagos, s naglaskom na e), ai na kraju je velika stvar trebala biti nocno gledanje lave, al to je zapravo bilo gledanje odsjaja lave u grotlu s visine od oko 200 m.
Treci dan smo otisli u Lagunu de Apoya i to je dosad najljepse mjesto s ovog puta. Jezero je ispunilo staro i ugaslo grotlo vulkana opsega 12 km, a oko njega su ljudi sagradili prekrasne ljetnikovce, kuce i mini-hostele, posadili travu, stavili lezanjke, dodali kajake i eto mjesta za uzivanje. Mi smo izabrali Monkey Hut hostel gdje smo prespavali noc za 12$. Ja sam naravno odmah uzeo kajak, fotkac, mp3 i odlucio preveslat jezero, al cim sam sjeo, udario me val i blup! Preokrenulo se i potonuo... sa fotkacem i mp3. Ne pitajte me kako, ali taj fotkac i mp3 i dalje rade!! Ostavio sam ih susiti na plazi, a ja opet na kajak i pravac druga obala. No, nevjerojatno je kako na jezeru puse, vjetar dolazi s druge strane obale, tako da mi je trebalo oko 3 sata veslanja da stignem do druge obale, a kasnije, kad mi je vjetar bio u ledjima, oko sat i pol da bi se vratio. Pocrvenio sam ko rak, poceo se i ljustiti, a navecer zaspao vec u 21h.
Ujutro smo krenuli nazad u Granadu, pa lovili luksuzni King Quality bus za Kostariku. Nevjerojatno je kako svi ljudi ovdje rade s takvom mirnocom, sporoscu i flegmom da se i Dalmatinci prema njima cine kao najmarljivi ljudi na planetu. Sorry svim Dalmosima. Sluzbenica u autobusnom uredu nam je pola sata rdila dvije karte za bus, ne zna pricati engleski, a vise je pita stala s pisanjem karte da bi pricala na mobitel, uzela zalogaj sendvica, javila se na fiksni telefon i odgovarala na pitanja ko da je nitko ne ceka u redu, te na kraju jos jednom pricala na mobitelu. A firma se zove King Quality!
No, busevi su stvarno prvoklasni. Nismo to lokalni busevi, nego pravi turisticki, za strance, ali i lokalne ljude koji putuju u druge zemlje. Jedini problem, klima-uredjaji u busu rade punom parom i sa +35 stupnjeva normalnog gradskog zraka se ulazi u bus gdje je -2 C. Ne, ne, salu na stranu, kad smo putovali iz Manague za Kostariku, pocetna temperatura je bila +24, da bi na kraju puta bila 13 C!! I to u busu!
Post je objavljen 26.02.2008. u 18:29 sati.