Marketing
Ovo proljetno vrijeme budi uspomene na djetinjstvo, na nesputanost na igru... Sunce koje je zasjalo svojim punim sjajem izvlačilo bi nas iz domova i tjeralo van, trčanje, igranje, smijeh još uvijek odjekuju u mojim ušima.... a sad smo odrasli i teško nam se pokrenuti, lovimo slobodne trenutke da se odmorimo, malo naspavamo, eventualno prošećemo ili popijemo kavu na nekoj od terasa....Nema više igranja, trčanja....to su zamijenile obveze koje su sastavni dio života nas odraslih.... I onda sjedimo negdje na terasi i gledamo djecu kako se igraju u parkiću i vjerujem da im svi barem malo zavidimo, zavidimo na njihovoj bezbrižnosti, dječjoj nesputanosti i dođe nam svima da budemo barem nakratko opet kao ta djeca...Svi mi imamo još to dijete u sebi samo mu prerijetko dopuštamo da izađe van, sve više i više ga zatomljavamo u sebi, dopuštamo da sve više i više nestaje....mislim da je to najtragičnije, a opet život nosi svoje i sve je više i više problema, a sve manje i manje bezbrižnosti... To dijete u meni je još uvijek tako živo i prisutno i ma koliko god možda nekad bilo problema i ozbiljnosti nikad neću dopustiti da nestane, bezbroj sitnica ga opet budi, a jedno od tih je ovo divno vrijeme....Neka svima vama ovi topli dani otkriju ponovno to dijete koje se skriva negdje u vama....
Post je objavljen 02.03.2008. u 15:57 sati.