Mira Furlan ima 50 i nešto godina. Kako? Od kad sad to? Ja sam računala nešto i zaključila da ima oko 45. Ne znam računati.
Zbunjuje me.
Ma, sjajno. Možda smo malo glumili (?) ali minimalno, svi to radimo. Uostalom, ne gledam je tako često, teško je reći. I promjene raspoloženja. Iznenadni prelazak u smijeh, I oči. Boje moje vreće za spavanje.
Možda sam jednom i napisala nešto o tome.
Možda sam je jednom gledala, božanstvenu na sceni, kako jednostavno jest Medeja a želudac mi je bio stisnut u čvor.
Možda sam jednom imala prljave sandale od one crvene zemlje i puno iglica i smole u kosi i šeširu.
Možda sam jednom skoro skočila na nju, jednog tipsy ljeta, s tobom, na Motovunu. Trčala, pripita od bijelog vina i vesela i neopterećena, uzbrdo, za njom, preskočila zidić, skočila pred ženu....
Možda sam jednom i napisala nešto o njoj 
Smijala se danas i pomislila isto, o skrivanju iza svih tih širokih osmjeha i smijehova.
"Evo me, tu sam.", rekla je, neću nikad nikad zaboraviti.
Da, savršena meta.
Ali sve je to u krajnoj liniji potpuno nebitno.
Znaš.
So come to me my love
I'll tap into your strength and drain it dry
Can never have enough
For you I'd burn the length and breadth of sky
Post je objavljen 02.03.2008. u 17:05 sati.