Nema sumnje da sudbina ne postoji. Koliko put me je sasvim neočekivano pogodila, koliko put sam ju izazvala i u pozitivnom smislu se ostvarila. Nema neko preveliko značenje kad se stvari samo tako dogode, no nekako ipak vjerujem da su bile suđene. Znam, svijet je premali, barem ovo naše područje, no ipak sudbina uplete svoje prste. Previše puta su mi se neke stvari poklopile da bih mislila da su slučajne. Izgleda da je sve bilo s nekim razlogom, izgleda da je sve to bila sudbina, sudbina koja ti donese lijepe stvari u životu makar i ne bile od nekog prevelikog značenja. Izazvala sam ju koji put, možda djelomice i jučer, ali zašto sam baš morala stati na to mjesto? Vjerujem u sudbinu!!! A kad stvari odu na krivu stranu, jednostavno mi nije bilo suđeno!!!
Post je objavljen 02.03.2008. u 14:08 sati.