"Upoznao sam je u Ostendeu, u nekoj slastičarnici kamo sam se sklonio od kiše. Ledene i uporne kišice, tipične za Flandriju, što te začas promoči do gole kože. Ušla je malo poslije mene. Ja sam sjedio za stolićem uz prozor koji je gledao na gatove, jedući palačinku punjenu skutom. Ne videći me, hitrom je kretnjom rasula kosu i dobro me poškropila."
Odlomak je iz knjige Ilona stiže s kišom izvrsnog kolumbijskog pisca Álvara Mutisa kojeg je Márquez proglasio jednim od najvećih pisaca našeg vremena. U književne vode krenuo je kao pjesnik, a tek sa 55 godina objavio je svoj prvi roman i svi se slažu da je njegova proza iznad svega poetska. Svjetski uspjeh donijeli su mu njegovi romani o Maqrollu el Gavieri, liku koji se često ističe kao Mutisov alterego.
____________
Kako je magla poprilično djelovala na naše neraspoloženje posljednjih dana odlučila sam, uz prve zrake današnjeg sunca, skuhati finu kavicu, uz koju ćemo čavrljati o ljubavi. Ili bolje rečeno o prvom susretu.
Pamtite li tu sliku ili situaciju kad ste ugledali tog nekog i možete li je podijeliti s nama?
Moja memorija je slonovska, ponekad poželim da nije.
Dakle, ja se sjećam jednog opskurnog mjesta u riječkoj luci, gdje smo tog siječnja daleke '92, u okviru građanske inicijative Demokratski forum, koja je u to doba djelovala u našem gradu, zakazali sastanak glavnih koordinatora. Bila je to gostionica slična onoj iz serije «Alo, Alo», valjda smo naivno vjerovali kako nas, osim prostitutki i pijanih mornara, neće nitko primjetiti. Pogađate da smo razglabali o miru i mogućim mirotvornim akcijama, dok smo u reali živjeli rat.
E sad, kako smo upravo pripremali tribinu o medijima, na koju smo pozvali stotinjak gostiju izvan Rijeke, trebali smo im organizirati boravak. I tu dolazimo do glavnog trenutka kad je jedan od kolega rekao kako će nam se pridružiti prijatelj kojeg je zamolio da nam u tome pomogne.
I tako pamtim trenutak kad sam na najgorem mjestu na svijetu odjednom ugledala NJEGA. Svim ženskim koordinatoricama se odmah dopao, ali baš sam ja dobila partijski zadatak da zajedno s njim organiziram društveni dio skupa. Sve je dobro prošlo, naš Forum se uskoro raspao usporedo sa sve većim problemima koje je rat nosio, a MI smo i dalje ostali svjedočiti kako se i na najčudnjim mjestima i situacijama može sresti tog nekog.
A sad vi…
Post je objavljen 02.03.2008. u 12:24 sati.