Znate li kako se zove vaš poštar? Ja ne znam. Znate li kako se zove teta na porti vašeg faksa, radnog mjesta ili čega već... kako se zove teta u pekari u kojoj svakodnevno kupujete? Ne znate? Ne znam ni ja.
Prije kojih sat vremena bila sam na nekom koncertu, uopće nije bilo loše. Nakon 5 stock cola ni ne može bit loše... i zagledam se u masu oko sebe, dođe mi da se zaderem i pozdravim ih. Često viđam tu masu, nekako me prati. Hrpa nepoznatih lica kojom sam okružena svako malo... zovem ih STATISTI. To su statisti u mom životu. Ljudi koji se pojavljuju s vremena na vrijeme, i čovjek ih zavoli s vremena na vrijeme. Super su oni, kad plešeš, ne plešeš sam... statisti su tu da pokriju sve ono što ne želiš da se vidi.
Ponekad mi se čini da su ljudi jedni drugima samo statisti. Pitam se, čiji sam statist ja? Curi koja je maloprije u wcu trebala maramicu jer je po svemu sudeći pretjerala s alkoholom ili nečim drugim? Ne znam. Ali, ako ona jest moj staist, onda sam svakako i ja njezin... Neke statiste srećemo češće, u tom slučaju oni prestaju bit statisti, postaju neki dio naših života... da li je to zbog interesa koje dijelimo ili mjesta koja nas spajaju to sad nije bitno, ono što jest je da čine naš život.
pišem sranja... ne znam. prije kojih sat vremena promatrala sam rulju s kojom sam bila u kontaktu kao statiste... statiste koje me prate. Nema poznatih lica, a opet uvijek su ista... čudno zar ne? Možda i nije.
Nedavno sam dala neki ispit koji me mučio neko vrijeme... mučio kažem, ali ne dovoljno da napokon izadjem na njega. I, tako. Nedavno, odlučim ja izaći na taj ispit, prvi put u svom životu nakon tri godine što su prošle nakon što sam ga odslušala. Hm, odslušala? ajmo bit iskreni, nisam baš išla na sva predavanja... nije bitno, i tako. Izađem je na taj ispit prvi put i prođem ga. Sve bude gotovo nakon kojih 7 do osam minuta, možda deset. Dama koja slovi kao zmaj, skroz se ispostavi ako ok žena. Ne samo ok, nego kao i draga. Izađem nakon tog ispita van, i pomislim si: jel to to? Zar to nisam mogla obavit prije? pa imala sam i težih stvari u životu... ali, zapravo, pravi odgovor je ne. Nisam mogla izaći na taj ispit, jer sam prelijena. Jer sam to ja. I kad mi se nešto ne da, onda mi se ne da. I odgađam to dokad god mogu, a onda mi samo bljesne da to više ne ide... više - manje, shvatih da to radim sa svim. Odgađam, i odgađam. A onda mi bljesne da to moram učinit... to sam ja. I, bolje mi je da se već naviknem na sebe. Samo, treba mi još koji dan...
eh, sad, vraćam se na statiste. čini mi se da su oni tu samo zato da mi upoznamo bolje sami sebe... znam da zvuči sebično, ali tako to je.
Statisti nas stavljaju u situacije u kojima nikad nismo mislili da ćemo biti, i tjeraju nas da se prilagodimo... makar nam se uvijeti ne sviđaju.
gubim se malo. statisti će mi pomoći da se vratim...
U zadnje vrijeme, kod mene postoji jedan statist kojemu ne znam točno dati okruženje, ulogu, ni točnu scenu gdje će statirati... ali, svejedno tu je, i dok ne odstatira svoje, imam feeling da mi neće dati mira. Da ga pustim?
Možda će ipak još morati proći kroz neki casting...
Post je objavljen 02.03.2008. u 01:18 sati.