Nakon iscrpnog izvještaja u OG-listu sasvim je izvjesno zašto je predsjednik Republike Hrvatske došao do Ogulina. Od pouzdanih osoba iz Ureda predsjednika Republike i Ureda gradonačelnika Ogulina, osoba koje su htjele ostati u sjeni, tj. neimenovane, doznajemo da je glavni smisao posjete predsjednika Mesića bio da u četiri oka s gradonačelnikom Ogulina utanači dinamiku nastavka zahvata na HOC-u Bjelolasici. Kako su odnosi na relaciji Bjelolasica-Grad OG-Vlada RH znatno poremećeni nakon neprofesionalnog istupa novinara Radio Ogulina pred nekoliko tjedana, kada je zatalasao ogulinsku atmosferu izjavom da se ništa ne talasa, ništa više nije kao prije.
Ovo talasanje toliko je povrijedilo samu ravnateljicu Radio Ogulina koja je samoinicijativno kaznila novinara, ali su povrijeđeni i državotvorni vlastodršci koji su zbog šoka odustali od daljnjih aktivnosti na području Hrvatskog olimpijskog centra. Tako su odustali od pristupne ceste, skijališta, osnježivanja staza, plivališta i vodovoda, a za inat novinaru užurbano rade na osposobljavanju Kranjčevke za FIS natjecanja ogulinskih skijaša.
Kako bi spasio Sanaderovu Vladu od veće bruke nego što je izazvao i sam ZERP, predsjednik Mesić ponovno je podmetnuo pleća i kako čujemo udobrovoljio gradonačelnika da naredi predsjedniku NO i direktorima HOC-ova da do sljedeće zimske sezone sve bude dovršeno. Novac nije u pitanju; za nj garantiraju istom vjerodostojnošću ministri; Prigorac i Šuger.
Najveća težina i vrijednost predsjednikove posjete Ogulinu jest u činjenici da su ju inicirale i organizirale oporbene stranke na čelu s SDP-om, revitaliziranim HNS-om s novim liderom i HSS-om koji je komasacijom okrupnio svoju osnovnu jedinicu. HSP i PGS ovoga puta samo su statirali.
Navodno je predsjednik krišom obišao i tenisku dvoranu da se uvjeri kako je ona sa središnjim stupom unikatna u Hrvatskoj i na Balkanu. Poznavajući raskoš predsjednikove kreative nije teško zamisliti da je nakon pregleda dvorane predložio tajniku NK Ogulin da nešto veći stup ugrade i u sredini centralnog nogometnog igrališta, ne zbog toga da se na njemu ne bi mogao igrati tenis, već da o njega ovjese veliku ceradu koja bi služila kao kišobran. Tada bi se za dugih noćnih sati pod novom rasvjetom mogle organizirati utakmice i po pljusku, a nakon ulaska Jedinstva u drugu ligu oko stupa bi se moglo igrati vrzino kolo, ili kolo neke parlamentarne manjine s tajnikom kao kolovođom.
I, ako se zanemari što se predsjednik nije osvrnuo na zaštitu grada Ogulina od poplave rijeke Dobre jer je to u ingerenciji Hrvatskih voda i Grada kao jedinice lokalne samouprave, ostaje činjenica da je predsjednik Mesić i njegova svita obavila ručak u hotelu Frankopan u vlasništvu ona dva Milana; Ceranića i Rupčića, koji su tako hrabro ušli u projekt obnove toga zdanja da ni ogulinski HDZ nije na njegovu otvaranju mogao odoliti, a da ne kaže kako veliku zaslugu za obnovu te kulturne baštine imaju baš oni – HDZ!
Zato, zbog oba Milana, a ne HDZ-a, i sam se osjećam ponosan što je jedan predsjednik države nakon Libijske pustinje mogao uživati u gradu bajki Ivane Brlić Mažuranić, u hotelu s četiri zvjezdice osposobljenog pameću i novcem ogulinskih poduzetnika i stručnjaka.
Šteta što je sve to prošlo obavijeno velom tajnovitosti.
Post je objavljen 02.03.2008. u 07:00 sati.