Dok Mare ka i svake subote sprema po tinelu, muž Neno je doziva iz kužine svon snagon:
-Maaaaaaare, di si ?
Poludila Mare pa i ona zaviče:
- Šta se dereš, vidiš da spreman ?
Neno zajebantski povika:
- Kad te nema blizu, nisu mi sve koze na broju !
Nije ni meni bolje, Mom su najdraže riči di si ?
Ne triba mu ništa dodat, reć, nit on ima šta pitat, samo mi oće čut glas, znat da san tu.
S vrimenon se od zaljubljenosti i strasti stigne do "volin te ka svoje stare, iznošene cipele" - e, to je najveća ljubavna izjava na svitu, sigurnost, komod, prijateljstvo.
Nas dvoje imamo viška soba, blaga otišla, sobe ostale.
Namistila sebi radnu, za moje gušte, u njoj sidin za ovon škatulon, pravin se da nešto radin, neš ti rada brljat po netu
Moj neće radnu, njemu je otić do brodića i vrtla najveći rad, pa san onda namistila dvi lipe spavaće, svakon svoja, nek jedanput spavan ka kraljica, bez puvanja, prdenja, hrkanja.
To mu se nije puno svidilo, vidi se da nema plave krvi, al dositila san se.
Namistila u njegovu sobu novu LCD tv, stavila mu daljinski ispod kušina, isti tren je od sriće zaboravija pitat di ja spavan 
A ne, nije zaboravija na one stvari, siti se uvik kad mene boli glava 
Opet nan je knap, sobe su zauzete, još kad bi neko čistija i pegla misto mene taman bi mi skoro sve, osin love, bilo po miri ![]()
Jedino neman mire kuvat, naučila na nas pet, sad triba za dva.
Svaki dan teglin spizu, susidi znaju pitat di ću s tin samo za nas dvoje 
Doduše, Mlađa i njezin naletu kad se situ, čin pitan bi li šta pojili govoru da bi. Potarašu sve šta iznesen na stol 
Onda Sridnji, on je koji dan ode, koji dan ko zna di, nikad ne znan oće li se sa svojon nacrtat na vratima, dođu li i oni bi 
Stariji i njegova stalno su u metropolu, osin liti i za sve praznike. Kad dođu isto bi 
Nas ima manje, a kuvan više nego ikad 
Post je objavljen 07.03.2008. u 00:01 sati.