Eto ljudi, nemam vam sta reci osim da sam ja jedna velika propalica i luzer, a ti vec i znate. U zadnje vrijeme svi su oko mene mrzovoljni, cangrizavi i ljute se ako im se obratim. Prije sam ja bila glavni pesimista, a sad je obrnuto.... Saznala sam ko mi prijeti (taj nije odvise pametan, jer ko bi normalan prijetio meni) i moram reci da sam nepravedno optuzila Hakera. Njega u skoli nije bilo cijeli tjedan zato sto ima bronhitis. A jadan.... Mos mislit! Zaliti Hakera je isti kao i zaliti medvjeda koji je pao u klopku tren prije nego sto te rastrga (danas sam nesto metaforicki raspolozena). Eto, to je to. Danas nisam radila apsolutno nista. Svi su danas imali neke planove. Ono utakmica, rodendan, zadace, lektira... Pa ljudi, sto ste radili do sad? Kako su se sad pametno sjetili ucit jer im je napokon doslo do mozga da se ova godina (a i prosla) gleda za upis! Ma briljantno! Kako su samo pametni. Ova odluka o upisu ce utjecati na ostatak nasega zivota. Ona ce nam biti otskocna daska za buducnost. Meni je drago to sto necu ici u skolu sa nikim iz svoje skole. Moci cu ponovo zapocet zivot. S druge strane, ovaj svijet ce vjerojatno pogoditi neka velika prirodna kataklizma i svi cemo masovno umrijeti, kao u onom filmu „Dan poslije sutra“ ili „Rat svijetova“. Iskreno, sta ce ti pamet i skola pomoci kada ti vanzemaljci budu uzimali krv i koristili je kao gnojivo. Zelim ostaviti svoj trag na ovoj zemlji, nesto cega ce se sjecati jos u dalekoj buducnosti, makar ga nasli i neki izvanzemaljci koji ce pokoriti covjecanstvo. Nisam ja bas tako besposobna kao sto svi misle. Bas naprotiv! Evo vam sad nesto malo zanimljivije za citanje. Ajde bok i do ponovnog ubijanja mojim pricama!
Evo nekih rijeci Billy Joa, s mojim skromnim komentarima:
Oduvijek sam znao da... želim biti muzičar. Škola me nikad nije zanimala ni pet posto.(a koga zanima)
Prvu električnu gitaru dobio sam... s 11 godina. Poklonio mi ju je tata, koji je umro godinu dana nakon toga. Gitaru sam tada nazvao Blue. (tuzno...)
Danas sviram... gitaru, harmoniku, mandolinu, bubnjeve, klavir i saksofon.(uuuu, bome je pametn)
Prije 16 godina dogodila mi se... ljubav života. Upoznao sam svoju sadašnju ženu i znao sam da više nikad u životu neću ni pogledati drugu.
Moje vjenčanje trajalo je... pet minuta.(uuu, bome se proslavio)
Otkad imam klince... promijenio sam način života.(nismo bas primjetili)
Obožavam često... mijenjati boju kose. Volim otkačene boje. Sve ostalo je dosadno. I da, lakiram i nokte i furam tuš na očima. (vidite da Bill nije jedini)
Svi koji kažu da sam zgodan... nemaju pojma! Pa je l' vi vidite kako ja izgledam?! (ti si slijep, garant)
Volio bih upisati... likovnu akademiju, jer obožavam crtati. I da, još nešto me pali – htio bih postati neurolog! (sto neurolog uopce radi)
Mrzim... slavne face i njihova isfuravanja. Ozbiljno, NE podnosim ih!
Iritiraju me... arogantni ljudi koji te konstantno pljuju, a nisu se ni potrudili čuti što radiš. Ima takvih likova koji uvijek pljuju našu muziku, čak i prije nego nam izađu nove stvari, oni znaju da neće valjati. Ali, uopće se ne opterećujem zbog budala. (pametno...)
Mislim da muziku... ne treba shvaćati ozbiljno. Ona služi za ispucavanje, opuštanje i zezanciju. Zato sam ful sarkastičan u svojim tekstovima.
Uživam biti... neshvaćen. Takav stav ljude uvijek čini znatiželjnima i svi se neprekidno pitaju što ćeš sljedeće napraviti i zašto. To mi je zakon! (ja bi radje rekla nepredvidljiv)
Izazov je za mene... nikad ne odustati. U životu se uvijek moramo nadati boljim stvarima i vjerovati u sebe i ljubav.
Punk je... moj život. Da više nikad na radiju ne čujem nijednu punk stvar, još uvijek bih tvrdio: Punk's not dead!
Sve sto imam za reci:
P.S.
Evo Suzy, promjenila sam link, a stavit cu ga i ovdije.
Post je objavljen 01.03.2008. u 19:41 sati.