Kao i sve ostale dane i danas smo bili u Tora(kafić pokraj Ekonomske škole gdje mi odsjedamo sve sate kad nas izbace ili kad imamo slobodno sto je jako rijetko), kao i uvijek tamo se okuplja stara(pušačka) ekipa. Onako, petak je, nas 4 skurcane jer smo imale 6 sati i bezveze pricamo nesto tako da ne sutimo, sjedimo i valjamo se jedna po drugoj. Bašić kao i vazda donese užasne kave koje ni ljudi u Sahari na samrti zbog dehidracije ne bi pili, no mi smo prisiljene jer smo previse ljene da prosecemo jos 200m i odemo do Time-a ili Ferraria, nema se para pa ja žicam po razredu 4kune jer mi je toliko falilo za kavu i tako bez veze. I onako dok ja ležim na Pauli, a Karmen me mazi po kosi nebi li zaspala jer me je glava uzasno bolila tako los osjecaj je prosao mojim tijelom. Cjela sam se najezila od te neke lose vibre oko nas, neam pojma koji kurac. U zadnje vrijeme dosta sranja oko mene, nije ni skola nesto dobro, a dom, o tome ne zelim ni pricat. I onda mi padne na pamet ta grozna misao...Sto ako opet sve ne bude u redu sa maminom bebom, sto ako opet budemo morali prolazit kroz sva ta sranja...I jos uvijek ja lezim na Pauli, one nesto pricaju, a ja samo buljim skroz negdje u prazno...Pitam se bili mogla opet proc kroz sve sto se dogada i koje bi to posljedice na meni ostavilo...Ali jednostavno ne mogu se pomirit s tim da oni nalazi koji trebaju doc sljedeci tjedan mogu imati 2 odgovora i pomalo me je strah...No onako, osvrnem se oko sebe, vratim se iz razmisljanja i jednostavno pregrizem sve to, nekako odbacim sve misli, kao da i nisu stvarne...I nastavim, pricam sa curama koje su superdobre i uvjek me trgnu iz mog razmisljanja usred nekog sata sa nekom salom ili zagrljajem...To bi bilo sve od mene i o ovom petku...Pozdrav mojoj seki LELI....
Post je objavljen 01.03.2008. u 19:38 sati.