Vrijeme ovdje doista brzo leti, i vec za koji dan proci ce tocno pola godine kako sam ovdje! A i nas drugi trimestar priblizava se kraju, tako da sljedeci tjedan nase cure imaju svoje trimestralne ispite! Onda sestre idu na tjedan dana na korizmene duhovne vjezbe, dolazi veliki tjedan (i jedna draga posjeta iz Hrvatske! - detalji kad stignu), pa ce Uskrs, i tako...
No, ono sto me ovdje nedavno posebno odusevilo, je bila njihova domovinska proslava 27. veljace, kojom slave obljetnicu velike pobjede kod Tarquia 1829.
Bitka kod Tarquia
a u svim skolama se organiziraju posebne svecanosti, i iskazivanje stovanja domovinskoj zastavi!
Tako je bilo i kod nas! Najbolje ucenice, Norma, Betty, Maria Isabel, i Maria Paulina, dobile su posebna priznanja, i pocast da preuzmu drzavnu i skolsku zastavu,
dok su se sve ostale ucenice pokleknuvsi pred zastavom i poljubivsi je, trebale zakleti na dozivotnu vjernost domovini, koju ce braniti i svojim zivotom ako treba!
S nostalgijom sam se sjetila nase drage domovine, i drage zastave, suza u ocima kojima smo 90-ih godina docekali njen konacni Uskrs, nakon skoro pola stoljeca njenog skrivanja u najdragocjenijim tajnim riznicama, nasih domova i srca...
I koliko nam u Hrvatskoj fale ovakvi oblici javnog iskazivanja domoljublja...Pa, cak i u komunizmu i Jugoslaviji, smo imali male pionire, "domovinske" pozdrave, a danas, u konacno slobodnoj Hrvatskoj - nista od toga...No, neka, kad smo se oslobodili svega drugoga, uz molitvu i post, oslobodit cemo se i masona Mesica, pa opet moci uzivati u svojoj ponovo preporodjenoj domovini!
Post je objavljen 01.03.2008. u 18:22 sati.