Pitam se ponekad dali je moguće da ako se trudiš da možda sve krene na bolje...dali je potrebno žaliti za onim izgubljenim a i dalje to čuvati u mislima...svi mi nakon velikih padova krenemo dalje...možda i ne želimo ići dalje,jer se ne želimo suočiti s istinom koja je dokaz da smo izgubili...pitanje koje se stalno pitam je: «koji je smisao života»...vjerujem da će kasnije svatko pronaći svoj put...svijetlo koje će ga iz te tame i samoće izvući...ali što raditi dok se to svijetlo ne upali...zašto žalliti za onim što nas ponekd vrijeđa,boli,zaboravlja...svi ljudi prije ili kasnije žale za nekim...neke nam osobe svojim postupcima,riječima jednostavno postanu drage i svako vrijeme provedeno s njima je kao vrtuljak sreće...jednostavno u svakom trenutku mi smo prepušteni njima...bio to prijatelj,cura ili dečko...s njima volimo provoditi vrijeme i s vremenom ih zavolimo...neke na način prave ljubavi toliko da poželimo biti s njima,a neke volimo iz zahvalnosti,podrške,i što nas nasmijavaju i tješe...uvuku nam se pod kožu...pravih prijatelja je malo,a onih koji se tako predstavljaju je previše...ništa mi više nema smisla...sve previše boli i i sve je zanimljivo...neznam kako da nađem načina da se ponovo vežem za nekoga...trenutno to ne želim...ne želim nikoga...samo prijatelje...ne želim biti povrijeđena ,a znam da sam pogriješila,nemožeš samo tako zaboraviti nekoga koga si jako volio i ne krivim tu osobu zbog koje znam biti tužna i povrijeđena,valjda sam, htjela nešto promjeniti kod njega ali prekasno,i zapravo sam shvatila da ga ne želim mjenjati jer mi je drag baš takav kakav je...voljeti nekoga ne znači mjenjati ga...ima bezbroj skrivenih vrlina koje otkrivam svaki put kad ga vidim...malo sam promjenila adressu bloga i nick name kod komentiranja,malo promjena neće škoditi..eto to je sve od mene za sada...stavila sam riječi pjesme koja mi je jako lijepa,i jako ju volim slušati...nekako kao da me dirne u mali dio gdje najviše boli....
"My Immortal"
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
[Chorus:]
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
You used to captivate me
By your resonating light
Now I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
[Chorus:]
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along
Post je objavljen 01.03.2008. u 13:41 sati.