Marketing
..It's hard to tell your mind to stop loving someone when your heart still does..
Zašto se operećujemo sitnicama, zašto ne prihvatimo život kakav je?!
Zašto smo mi ljudi u mnogim situacijama toliko pohlepni i nezasitni u ljubavi i mnogo čemu, zašto tražimo uvijek nešto više...
Takva sam i ja...
Život treba prihvatiti, iako donosi mnoge neprilike, nevolje i mnoga sranja, tako je..
Nikad nisam vjerovala u sudbinu, neznam da li je to stvar mene i mojeg realnog gledišta na ovaj okrutan svijet ili nečeg trećeg...ali ne vjerujem u sudbinu..
Nešto se i događa s razlogom u životu, to nam pomogne, učvrsti nas...Ipak kako kaže ona poslovica "Što te ne ubije ojača te.." Ali zašto ja imam takav osjećaj da sam ja poslije svake izgubljene bitke u životu, još slabija, jos nemoćnija...ali nisam...s vremenom postaneš otporniji na neke stvari. I ja sam postala... A opet dopuštam si da me uvijek iste stvari povrijede i unište, opet ponavljam iste greške...
Najžalosnije je što sam toga svjesna ali srce je jače, protiv osjećaja nemožeš, neki i mogu, ja nisam među tim pojedincima, uvijek me srce povede...To je jače od mene..
Možda je problem što sam slaba osoba, preslaba... Ali rijetko; skoro nikad to ne pokazujem..Ne želim da pojedinci to iskoriste, nažalost možda neki već i jesu... Jer ne možeš toliko dobro i vješto skrivat svoje lice, svoje pravo "ja"...
Ja sam svoja, uvijek sam bila, uvijek ću biti..
Možda sam i naivna na neki način, vjerujem u neku ljubav, neki kompromis, neki sretan završetak, sretan život, ali nemože uvijek sve biti tako... Želim iz svega uvijek izvući nešto dobro, ne uspijem uvijek, ali ću se potrudit, da samoj sebi olakšam...
Ali nemogu reći da sam hrabra, uvijek samo čekam, čekam budućnost, čekam da mi dođe nešto dobro samo od sebe, a ne može, mora se čovjek malo i potrudit... Nemam hrabrosti na jedan način uzeti stvar u svoje ruke, nemam hrabrosti donijet pravu odluku, previše se bojim, previše se bojim boli, tuge i ponovnih grešaka..
Toliko toga mu imam za reć, za napravit ali nemogu, osjećam se kao da tonem, kao da nema povratka, kao da vrištim usred pustog otoka, a nitko me ne čuje, nitko ne čuje moje pozive...
Sorry svima kaj nisam pisala o us5.. X)
..drugi put ću..I swear..LoL..
A sada pozdravi...uff..ne da mi se pisat, al ajd ok..
Kisses goes to. . .
Adriana, Marijana, Francesca, Amanda, Matea, Alina, Anita, Kristina, Martina, Ana, Dora, Petra, Martina H., Iva, Patar, Luka, Marko, Christian, Filip..and so on...
ICH HAB EUCH LIEB!!
Post je objavljen 01.03.2008. u 12:14 sati.