Marketing
Šišmiši
Šišmiši se hrane gotovo isključivo insektima ili njihovim jajašcima. Šišmiš može u samo jedan sat pojesti od 600 do 1000 komaraca i ostalih kukaca, stoga se smatra vrlo korisnom životinjom, koja pridonosi prirodnoj ravnoteži.
U nekim krajevima svijeta mnoge vrste šišmiša hrane se voćem te imaju funkciju raznošenja sjemena, dok se druge pak vrste hrane nektarom i peludom.
U Hrvatskoj postoji čak 33 vrste šišmiša!
Sve vrste šišmiša su ugrožene i zaštićene zakonom. Najviše ih ugrožava
onečišćenje okoliša i uništavanje prirodnih staništa. Možda niste znali da se u Hrvatskoj mogu pronaći sve 33 europske vrsta tog ugroženog letećeg sisavca. Postoje samo dvije vrste šišmiša koji se hrane životinjskom krvlju, no one žive daaaleko od nas - u Americi.
Mitovi o šišmišima
Zapletanje u kosu
Istina je da šišmiš može proletjeti vrlo blizu nečijeg lica dok lovi insekte, no njihova sposobnost eholokacije je toliko točna da mogu izbjeći i vrlo tanke objekte u svojoj blizini.
Istina, bilo je rijetkih slučajeva da se šišmiš zaletio u čovjeka, no tada se uglavnom radilo o šišmišima bebama koji su tek učili letjeti. Također, u takvom slučaju može se raditi i o bolesnom šišmišu.
Sisanje krvi
Najpoznatiji šišmiši su definitivno šišmiši vampiri. Te nevjerojatne životinje postoje u Meksiku, Srednjoj i Južnoj Americi. Oni se hrane krvlju toplokrvnih životinja, krv ne sišu, već se hrane tako da svojim oštrim zubićima naprave malu posjekotinu na koži životinje i 'ližu' krv dok ona curi iz rane. Šišmišima je u prosjeku potrebno samo dvije čajne žlice krvi dnevno, a njihova slina sadrži anestetik zbog kojega životinje ne osjete ugriz.
Šišmiši su slijepi
Iako ne vide boje, teško da za njih možemo reći da su slijepi. Pomoću eholokacije savršeno se snalaze u mraku.
ŠTO MORATE ZNATI...
Sigurno niste znali da postoje i bijeli šišmiši! Spavaju u lišću jedne vrste palme u Južnoj Americi
* Šišmiši su sisavci koji imaju dlaku i rađaju žive mlade koje hrane mlijekom.
* Više od 900 vrsta šišmiša u svijetu nastanjeno je u tropima.
* Šišmiši variraju u veličini tako da su najmanji teški tek nekoliko grama, a najveći dosežu i do kilogram i pol. Veliki šišmiši koji borave u Africi, Aziji, Australiji i na pacifičkim otocima imaju raspon krila i do dva metra. Šišmiši na američkom kontinentu variraju težinom od tri do sedamdeset grama. Najveći šišmiš na američkom kopnu, koji obitava na području Kalifornije i Meksika, ima raspon krila oko 55 centimetara.
* Šišmiši su jedini pravi leteći sisavci, pripadaju porodici Chiroptera, a kosti u njihovim krilima jednake su onim u našim ramenima i rukama. Kosti prstiju razlikuju se od ljudskih jer su duže i spojene duplom membranom kože koja ustvari tvori krilo.
* Oni su noćne životinje iako mnogi lete i predvečer. U hladnim zimskim danima šišmiši ponekad lete i tijekom dana.
* Većina ženki na svijet donese samo jedno mlado na godinu, iako neke vrste porode i tri do četiri mladunca. Trudnoća traje samo nekoliko tjedana, a mladi se brzo razvijaju i počinju letjeti već za dva do pet tjedana. Dugo žive s obzirom da spadaju u male životinje, a neki dožive i trideset godina.
* Hrane se tako da insekte hvataju ustima ili ih uhvate repom ili krilima te ih naknadno stave u usta. Piju tako da se približe površini vode i napune usta.
EHOLOKACIJA
Iako imaju relativno dobar vid, ovisni su o vrlo dobro razvijenoj eholokaciji – sistemu navigacije pomoću kojeg se snalaze u mraku.
Ispuštaju vrlo visoke zvukove koje ljudsko uho ne može čuti, a koji se odbijaju od prepreka i vraćaju nazad njima, čime mogu locirati i najmanjeg insekta u potpunom mraku.
Spavaju prikeljeni tamo gore....
Postoje i bijeli šišmiši koji žive u lišću palme u Južnoj Americi..
Vampirski šišmiši
Imaju male i ošte prednje zube, crvene i kratke jezike kojima poližu kožu žrtve, velike uši i spljoštene nosove. Pokriveni su kratkom smeđe-sivom dlakom, no na trbuhu je dlaka bijela. Na svojim kratkim nogama imaju po pet prstiju i na nogama nema dlake. Hodaju četveronoške.
Vampirski šišmiši ližu krv. Pogrešna je tvrdnja nekih ljudi da vampirski šišmiši sišu krv. Najčešće slijeću na neku domaću životinju (kravu, konja, svinju, kokoš...). Rijetko slijeću na čovjeka. Prvo poližu kožu životinje, a zatim svojim oštrim prednjim zubima zagrizu kožu i stvori se mala rana iz koje jezikom liže. Životinje to najčešće i ne osjete. Obično popije vrlo malo krvi, samo 20 ml. Ljudi se boje vampirskih šišmiša.
Postoji legenda o čovjeku vampiru pod imenom grof Drakula. Pojavljuje se u mnogim filmovima. O njemu su objavljene mnoge priče, a posebno roman Drakula. Roman je objavljen 1897. god. a pisac se zove Bram Stoker.
Vampirski šišmiši žive samo u Južnoj Americi. Vrlo su rijetki.
Vampirski šišmiš
Bit će dosta...
peace
Post je objavljen 01.03.2008. u 12:02 sati.