Marketing
7 mjeseci i 16 dana
Ne, ne radi se o vezi, godišnjici, trudnoći (
) il nećem takvom.
Danas sam nešt petljala po blog editoru i u statistikama nađoh podatak da blog imam 7 mjeseci i 14 dana (
) no što je naravno ništa jer drug Predsjednik ima blog 24 mjeseca i 25 dana (
)
Daklem-blogek sretan ti 7. mjesec i 14. dan 
Prije 3 godine sam morala donijeti jednu od najvažnijih odluka u životu-koju srednju ću upisati (naravno, da se mene pitalo ostala bi doma al ono... 
starci).
Stvarno ne znam koji vrag mi je bio kad sam izabrala veterinu (ali kao i uvijek, mogla sam proć i puno gore kao npr. (m)učenici iz webera )
Mislim da je prevladala moja ljubav prema životinja (dobro, i činjenica da sam bila poprilično uvjerena da je to najlakša [čitaj najmanje štrebanja] škola. Ya vrajt. Kak da ne. Ala. 
No da se ja vratim životinjama.
Moje carstvo broji jednog peseka, 4 mačke i 3 nečega što liči na kokoši (dan danas ne znam koji je to vrag 
)
Medo je jedini od 4 ili 5 ( nisam sigurna) pasa koje smo uzdržavali, dobili, našli na ulici...
Sada je već u zrelim godinama i prilično se smirio. Prije je bio divljak koji se svako malo otrgnuo s lanca i svima uzrokovao redovite živačane slomove. Zadnji put kad se otrgnuo (old habits die hard) je bila poprilično hladna subota, Nency (pozz Nency 
) i ja smo čekale bus kad se njegova malenkost Medo pojavio tamo na stanici. Naravno da je bio sretan kad je u velikom prostranstvu na relaciji Novo Praćno-Mošćenica ugledao osobe koje ga hrane već duži niz godina. Pokušaj podmićivanja burekom s mesom nije upalio pa smo ga odlučile jednostavno ignorirat dok nam ne dođe bus.
Ljubo je mrcina i najrazmaženiji mačak kojeg smo ikada imali (da, da, sam vi krivite mene i dalje). Ima 4 godine i već polako se i on približava starosti. Jedno vrijeme je imao 6 kg al na svu sreću je odlučio napravit još koje dijete okolnim mačkama pa je sad na savim pristojnoj kilaži. Uz najrazmaženijeg savim uredno mu možemo dodati i titulu najdosadnijeg. U stanju je i 2 sata blejat pred mojim prozorom, probudit me, natjerat da otvorim zaleđeni prozor i pustim ga u svoju sobu. Kako je u pitanju on, uredno i bez imalo srama se onako mokar natrkleji na moj jastuk i zaspe. Što ću ja-to nije ni najmanje važno.
Bez obzira na podlogu/pozadinu Šime jednostavno ispada kao hrpa nekih crnih krpica ili tako nešto pa ga je poprilično teško fotkat a da izgleda kao nešto živo.
On je najmirniji i najbolji mačak od sve ove gamadi. S nama nema ništa osim kada je gladan ili žedan. Uredan je i ima meku i sjajnu dlaku. Rijetko je u kući i trudi se ne smetati ikomu. Ima neobične očnjake koji su poprilično izraženiji nego kod ostalih mačaka. Spava na vrlo neobičan način-jednom šapom prekrije oči i njušku, noge nekak zapetlja a drugu šapu ispruži koliko god može ispred sebe.
Same riječi pohvale za njega
Iduća je Mrva. Ona je jedina ženka koju imamo. Razigrana je i čudno mijauče. Ima negdje oko 8 mjeseci. Mrvu smo našli ljetos kada smo se vraćali s igrališta. Bila je sama i prilično mršava i gladna. Doveli smo je doma i naravno da je reakcija staraca bila "možete ju zadržat ali to je stvarno zadnja živina koju ćete dovest doma". Stalno oni to govore 
.
Mislim da je to jedina mačka koja bi u slučaju da mora birat između hrenovke i kruha odabrala kruh. Eto, kruh joj je najdraža hrana 
Zadnji, a prema tome i najmlađi je Gizmo. Ima 3 mjeseca i na dobrom je putu da postane mrcina poput Ljube. Još je malecki, stalno je gladan, traži da sva moguća pažnja bude usmjerena na njega. Tko god da sjedi pred kompom on mu jednostavno mora spavat u krilu. Jučer nam je riješio zagonetku zbog koje smo se počeli svađat. Naime, na neku čudnu foru (Marina misli da zna...bilo je jače od mene 
) nam je netko rušio zavjesu u sobi. Nency se derala na mene, ja na mamu, mama na obadvije. Slučajno smo gledale neki film kad je Gizmo čvrsto odlučio da će uhvatit komarca koji zuji oko prozora. Naravno...Odletio je ravno na zavjesu i skupa s njom pao na pod.
Eto...To je sve o mojim razmažencima 
Post je objavljen 01.03.2008. u 11:37 sati.