Cak i u buri i sivilu... u labirintu zivota i na litici boli nada postoji...
Cak i u kapi kise koja se slijeva niz lice... u pjevu slavuja i sumu svemira.. Nada zivi..
U trenu je bila tisina... Samo san koji jos nosim u grudima je jecao... Samo bol koju nosim ponovno je zasvirala staru melodiju, tako mi poznatu... Do kada..??
Oh, moje More... moje nemirno More...
Jos uvijek bjesnis u meni...
Post je objavljen 01.03.2008. u 11:30 sati.