Pregled posta

And here we go... Number 2!

Zašto je tako mračno vani? Gdje je nestalo sunce?

SOUNDTRACK: Phantom Planet --- California (na repeat)

Nedostaju mi ti zvuci u subotnje jutro. Probudila bih se, skuhala bih kavu i gledala još jednu epizodu O.C.-a, znajući kako se sve bliži kraju. Četvrta sezona je u punom jeku... Koliko još dok kraja? 4 epizode?

I te 4 su prošle.

Sada više nema ništa. Trudila bih se nikako ne propustiti epizodu... Bilo je epizoda kada sam se smijala kao luđakinja na Sethove gluposti, bilo je epizoda kada sam plakala zajedno s njima. Pogotovo u zadnjoj epizodi. Kada sam znala da je sve gotovo.

I sada mi nekada dođe da bih htjela gledati O.C. Imam neke epizode snimljene na kazeti, i to onda kada me ne bi bilo kotkuće pa da ih mogu pogledati drugi dan. Imam epizodu kada su bili Rooney. Imam epizodu kada su bili Killersi. Trebalo bi ih pogledati, prisjetiti se malo...

Nedostaju mi.



xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Nakon promjene moje socijalne situacije, tako su polako i nestale kave poslije škole. Zato sam bila iznenađena kada mi je jedna cura iz razreda, s kojom sam u zadnjih nekoliko tjedana pričala više nego ikada u životu, prišla i pitala me idem li kuda u kafić. I otišle smo, sjele za moj najdraži stol koji je - nekim čudom - bio slobodan.

Obožavam pričati s njom. Dok su sve cure govorile kako bi ju trebalo nekako 'socijalizirati', uvijek sam ja bila jedina koja bi pod odmorom došla do nje i pričala s njom. Volim pričati s njom. Ona nikad nije omalovažavala moje interese kao cure koje sam nekad zvala svojim najboljim prijateljicama.
Nikad nije popljuvala ono što slušam. Uvijek je dijelila moje mišljenje o zgodnim slavnim frajerima. Uvijek bi prihvaćala i smijala se sa mnom o onom što me u tom trenutku zanima.
Ona nikad nije mislila da sam luda i da se pravim jedina pametna jer čitam knjige. I ona ih čita, ona ih voli. Nakon 17 godina svog života napokon imam s nekim pričati o knjigama osim sa mamom.

I lijepo je to.

Post je objavljen 01.03.2008. u 09:56 sati.