Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/monika27

Marketing

Da li se to meni samo čini......ili sam stvarno zapela u vremenu....sve se brzo odvija.....samo ja stojim.....

Ej ljudi evo me.....da znam da sam malo falila na blogu....ma imam nekih problema(koje hitler nažalost ne može rješiti)....ma malo škola....sve....no nema fucking veze...nakon što sam se dočepala kompa....ostavit ću trag....novi post.....nadam se da će biti uspiješan kao i ovi dosad....kao što ste iz naslova mogli shvatiti....da nešto se događa samnom....u zadnje vrijeme kao da ja nisam ja....kao da je netko drugi zarobljen u mome tijelu....hodam kao mala beštija uopće namajući osjećaja za svijet oko sebe....otkako sam se vratila u školu smo " kupim" loše ocijene....no nemući me toliko to....ko ovaj osjećaj da ovo nisam ja.....počela sam često mjenjati raspoloženja i počela sam se u društvu isključivat.....šta se dogodilo s malom beštijom????šta je s borgom?????to mnoge zanima....samo od sebe mi dođe da se smijem....da plačem...da vičem....jednostavno se ne prepoznajem....i sada dok pišem ovaj post uopće ne znam zašto ga pišem.....iz čiste dosade ili zato što je vrijeme za novi post.....nadam se da ova moja bolest ne utječe na moje stanje.....jer ovo što ja proživljavam ovih dana....te loše ocijene....netrvoza.....tuga......sreća.....smijeh....sve me to ubija....postala sam druga osoba.... ne prepoznajem se....šta se samnom događa??????to se pitam iz dana u dan kad se pogledam u ogledalo.....jednostavno ne znam....samo se nadam da će me to brzo proći....jer se ne prepoznajem......kao da je netko ušao u moje tijelo......to jednostavno nisam ja .....ne.....ne to nisam ja.....nadam se da će me to brzo proći....
POVRATAK U NORMALU.....MOŠ MISLITda osim ovog nikakvih novosti nemma....a da ima.....stavila sam neke slike ne blog....uključujući i svoju pa je prokomentirajte slobodno....a da za kommove....kad uhvatim vremena kommat ću vam svima .... obećajem......tako da se svi koji me kommate nadate barem jednom kommmu )najmanje)s mopje strane....i da htjela sam još nešto spomenuti....ali ne znam šta....da sjetila sam se.....ZNAM ŠTA SAM VAM JOŠ HTJELA REĆI....PA EVO GA SLIJEDI

dRaGi MoJi LjUdEkI....
kOjI mI kOmMaTe......
ŠaLjEm VaM pUnO
pUssA......


nadam se da ćete svi primiti moje pusice.... :)
ah ovo šta mene trenutno mući ne brinite se....bit ću ja bolje......to je sam jedna faza kroz koju trenutno prolazim.....ma sve je oko mene trenutno crno....pa se u stilu s tim i oblačim tak.....mislim inače sam sva u crnom....ali ova faza u kojoj sam sad mali je čudna....kad se želim isključit samo uključim svoj mp3 i stavim svoje naočale....bez obzira jel vani sunce ili nije...to mi se i jučer dogodilo u vlaku....čim sam došla bila sam happy a onda sm se samo isključila.....stavila svoje naočale....i onda kao da više ništa tada nije postojalo.....osim mene.....sve oko mene je tada bilo čudno....osjećala sam se kao neznanac u tom vlaku....čak su pantera i pero gledali šta je samnom......i onda odjedanput kad smo bili pred stupnom kao da me netko izvukao iz mog svijeta..isključila sam mp3 i koa da ništa nije bilo.....samo se sve promijenilo.....opet sam bila happy....a trenutno dok pišem ovaj post osjećam se sjetno...jer kad pogledam kroz prozor vidim sivo nebo i kišu koja neprestalno pada....sad vas pozdravljam i zakazujem vam novi post za dva tjedna....

iza sebe ću ostaviti samo pjesmu koju sam napisala.....

Moja domovina

O Hrvatskoj,svojoj
domovini ja pišem
koju volim ponajviše.

O svakoj rijeci
i cvrkutu ptica
o veseloj djeci
nasmijanih lica.

U srcu mome
ima mjesta,
kao u i tvome
i u njemu svira pjesma

U domovina našoj
svako biće diše,
pjesma svira
sve više i više.

Rat i nemir
domovinu su srušili,
onaj nekadašnji mir
i spokoj ugušili.

U domovini našoj
više nema mjesta,
u domovini našoj,
odavo je prestala pjesma.

Post je objavljen 01.03.2008. u 00:41 sati.