Pregled posta

Polemika s Jovićem o ratu u Sloveniji

Dragi prijatelju,

Pokušat ću iznijeti nekoliko argumenata koji podrivaju Jovićevo tumačenje zbivanja u Sloveniji 1991. godine. U to ime Jovićeve zaključke moram i sam sintetizirati. Nadam se da ga pri tome neću falsificirati.
Jović dakle tvrdi da

1. Jugoslavenska narodna armija NIJE ISTJERANA iz Slovenije, da nije pobijeđena.
2. Da je armijsko napustanje Slovenije rezultat dogovora srpskog i slovenskog politčkog vrha u (Predsjedništvu SFRJ).

U to ime Jović navodi argumente.
1. JNA je zauzela granične prijelaze.
2. Međunarodna zajednica nije od JNA trazila napuštanje Slovenije nego tek povratak JNA u vojarne.

Konzekvenca – početak raspada Jugoslavije rezultat je dogovora srpskog i slovenskog političkog vrha.

Jovižćevo tumačenje rata u Sloveniji sasvim je sukladno njegovom pristupu u knjizi o raspadu Jugoslavije. On ga iznosi u uvjerljivom obliku, sistematicno, a teorijska razmišljanja potkrepljuje faktima i anegdotama koji upotpunjuju sliku.

Ja razmisljam malo drukčije. Prije svega, Jugoslavija se raspala PRIJE slovensko-jugoslavenskog rata. Naime, povod za rat je bilo slovensko proglašenje neovisnosti i početak preuzimanja granica. Drugim riječima, gledajući iz slovenske perspektive, Jugoslavenska je armija napala nezavisnu državu. Jugoslavenski politicki vođe su učinili što današnji srpski vođe nisu kad je rijec o kosovskom proglašenju nezavisnosti – legalizirali su faktičku situaciju.
Tvrdnjom da je do odluke Predsjedništva SFRJ o tome da JNA napusti Sloveniju “došlo zato što se u državnom vrhu formirao srpsko-slovenski blok” , što radi Jović, gubi se iz vida sadržaj te odluke, da je ona prihvaćanje stanja na terenu, da je ona legalizacija stanja na terenu i da je ta legalizacija sukladna refrendumskim odlukama slovenskih glasaca koje su poslije proceduralno korektno deklarirane u nezavisnosti.
Tvrdnjom da je odluka posljedica srpsko-slovenskog bloka sugerira se da su prepoznavanje i prihvacanje stanja stvari te legalizacija stanja stvari rezultat komplota.
Vrtimo li uzročnost unatrag, to znači – ako je legalizacija slovenske nezavisnosti posljedica komplota, onda je prihvacanje stanja na terenu rezultat komplota. To je naravno contradictio in adjecto. Prepoznavanje i prihvacanje stvari takvima kakve jesu ne može biti rezultat zavjere. Osamdesetosam posto građana Slovenije za nezavisnost (i za druga Tita) nije moguće nikakvim dogovorom srpskog i slovenskog bloka protumačiti drukcije nego kao 88 posto građana Slovenije za nezavisnost.
Prisilni povratak JNA u kasarne nakon desetodnevnog rata - koji je JNA po Joviću dobila - u osnovi je malo manji poraz nego prisilno napuštanje Slovenije. Čemu dobiti bitku za zauzimanje granica ako se nakon toga JNA mora povuci u kasarne i ponovno prepustiti granice Slovencima.
Razmisljajmo kontrafaktualno – što su JNA i Predsjednistvo SFRJ mogli drugo nego povući JNA s granicnih prijelaza. Jović sugerira da je Jugoslavija, koja se već raspala, mogla opstati da nije bilo dogovora srpskog i slovenskog bloka. Cijena opstanka Jugoslavije možda bi bilo fizičko uništavanje Slovenije, kao sto bi cijena opstanka Kosova unutar Srbije mogla biti fizičko uništavanje i Kosova i Srbije.
Formalno, Jugoslavija je možda mogla opstati. Možda kao konfederacija, možda kao unitarna država ispunjena unutrašnjim teororm, možda kao totalitarna konfederacija. Čini mi se da bi prije to bio rezultat dogovora srpskog, slovenskog i jos ponekog vrha nego ovo što se dogodilo. Zašto je, s kojim obrazloženjem Mesić glasao protiv odluke da se JNA povčce s granica koje je osvojila to je druga priča.
Jovic ce reci da ga falsfificiram, da je njegovo početno pitanje je li JNA izgubila rat u Sloveniji a ne zasto se Jugoslavija raspala, iako mi se čini da je on pitanje je li JNA izgubila rat u Sloveniji i postavio da bi jos jednom istaknuo tezu da se Jugoslavija raspala dogovorima državnih vrhova.
No, kako stoje s time stvari, s tim pitanjem je li JNA izgubila rat u Sloveniji. Čini se da je tu Jović neupitno u pravu – vojska je zauzela granice, dakle nije izgubila rat.
Meni se cini da je JNA izgubila ideološko-propagandni rat, koji uostalom nije mogla ni dobiti.
I ja ću ispričati anegdotu.
Moja prijateljica J.K. izvještavala je iz slovenskog rata za ugledni zagrebački tjednik i njezinu priču prepričavam po sjećanju. Čim su počeli sukobi, zapravo još i prije toga, u Cankarjevom domu osnovan je međunarodni press centar kakav je prije toga bio poznat samo u Tanjugu u Beogradu, kakav nije imala ni Univerzijada.
Tak mlade a već Slovenke efikasno su masi stranih novinara kao s pokretne vrpce redovito prosljeđivali vijesti, izjave, snimke, sve na engleskom i po potrebi na njemačkom i naravno objašnjenja, slovenska objašnjenja događaja, organizirane su konferencije za tisak slovenskih dužnosnika koji su nastupali s dužnom ozbiljnošću i u maniri rutiniranih političara znalaca.
U jednom trenutku, nakon Dnevnika, ili u samom Dnevniku, na televizijskim ekranima u press-centru pojavilo se lice Blagoja Adžica, sa šapkom i u uniformi, koji je također dao neku izjavu vrha JNA.
Strani novinari, kojima to nije ni izbliza bio prvi rat i koji uobičajeno nisu razumjeli ni jedne jedine riječi, kao ni u jednom dotadašnjem ratu iz kojeg su izvještavali, prepoznali su obrazac i isti čas i jedni drugima povikali, pozivajući one koji su na kavi, ili puše – Državni udar, državni udar!
Stvarno, Adžić na televiziji ne moze biti ništa drugo nego državni udar, iako je on sam izjavio bas to što govori Jović, da su granice osvojene, a da će JNA poštovati odluke Predsjedništva, drugim riječima civilnu vlast, drugim riječima volju naroda itd.
Šta su radili Slovenci, slovenski politicari? Oni su pustili da vijest o držžavnom udaru neko vrijeme živi, jer sama ta vijest debelo slabi JNA na granicama. Slike onih turskih vozača kamiona koji su ostali bez nogu nakon JNA bombardiranja, slike onog JNA vojnika koji se krvav predaje, nakon što su već pomalo dosadile ponovo su se počele emitirati na svjetskim televizijama.
Pazite, broj snimki iz slovenskog rata je možda manji a možda čak efektniji nego broj televizijskih snimki rušenja WTC tornjeva na Manhattanu. Iz slovenskog rata su ove dvije, plus izjave slovenskih politicara, a o 11. rujnu mozemo se sjetiti otprilike triju snimki.
Gdje su ostale snimke? Nisu prošle cenzuru, nisu dobile borbenu dozvolu. Slovenci su dakle ratovali u medijima a Adžic na granici. Slovenci su medijskim presingom pobijedili Adžića na granici. A kad se Adžic pojavio u medijima onda je to bilo samoubojstvo. Slovenci su dobili medijski rat i potjerali JNA s granice, a onda je bilo samo pitanje kad ce napustiti i Sloveniju.
Eto, zato ja mislim da je JNA izbačena iz Slovenije gdje je izgubila rat.
Medijski rat, i ideoloski rat, vodio se i u Hrvatskoj, ali je bio puno krvaviji, pa je zato i na granicama bio krvaviji. Kao da su ga u Sloveniji vodili kirurzi a u Hrvatskoj mesari (OK, u Hrvatskoj su i ozljede bile teze). Ali, meni se ne da sad ići u daljnje analize o razlikama izmedju slovenske i vizualne kulture juzno od Sutle. Možda kad Jović iznese još neku tezu.




Post je objavljen 29.02.2008. u 23:43 sati.