Jedan oduran petak.
Koji je jako dobro počeo, a sad ne vidim kraja tom danu.
Upozorena sam.
Da pazim što pišem na blogu obzirom na svoju funkciju. Volontersku. Za dobrobit mlađeg naraštaja. Za koju znam da je čista borba s vjetrenjačama, ali pokušavam. Često bezuspješno.
Pa mi dođe da sve pošaljem k vragu.
I funkciju i vjetrenjače.
U hrvatskom stilu.
Linijom manjeg otpora.
Jer bi me "netko mogao i tužiti".
Pa čak i samo na osnovu indicija.
Ako nasluti da je pisano o njemu / njoj.
Bez obzira na to što ima putra, maslaca, butera na glavi.
Tonu.
Živjela demokracija.
I hvatanje sitnih riba.
Velike i onako uvijek pojedu male, pa ostanu site i netaknute.
Jer, kažu, internet je "pantagana - živina zajebana".
A ja, glupača, mislila da je to neka dobra stvarca.
Poput auta.
Da se vozam.
Al', eto, i na internetu mogu izginut' k'o i u autu.
*************
Što ti je čovjek.
Kroz cijelu povijest izmišlja nešto za svoj boljitak i onda to brže bolje zloupotrijebi i preokrene sebi na štetu....
Odoh.
U svoja četiri zida.
Šutit.
Da me ne bi zla sudba, usud, karma zadesila.
Ne razmišljat'.Ne više.
Otupit. Pod hitno.
Postić' meni tako drag nivo lokve.
I čitat žutu štampu. Da sve bude u stilu.
O tome tko je koga, kako i zašto.
Koje su kreme IN, a koje OUT.
A onda ću gledat svoju djecu.
Samo svoju i ničiju više.Jer ona nisu sastavni dio nečega što meni, nama treba.
Moja djeca - moj auto - moj ručak - moje cipele.
TO!!
I svoju frizuru,narafski.
Za druge mi se živo.....
Pale sam na svijetu.
To je cilj i svrha.
Usput nekoga zgazit' ako me slučajno zasmeta pri postizanju tog cilja.
Zaboravit pojmove kao što su: altruizam, empatija, zajedništvo, dobrota i sve ostale floskule kojima se svekoliki puk razbacuje dok drži figu iza leđa i konta kako će tim razbacivanjem zaradit što više para.
Volonterstvo?
Dobra volja?
Majka Tereza?
Satisfakcija samo radi toga jer vidiš da si nekom pomogao?
Ma,daj, mama...a pobogu - gdje ti to živiš???
Shvatila odavno, ali danas je definitivno sjelo:
čitav svijet vrti se oko love i seksa.
I nema majci načina i toga tko bi to promijenio.
Meni, na žalost, tu nije mjesto.
Netko me krivo skrojio.
Jer mi se želudac okreće na to.
Pa se vraćamo na ono:
u četiri zida (čak ne niti svoja), isključivo moja djeca, ostalu zaboravljam i ne vidim.
Isključivo moji problemi - tuđi...?
Ma tko ih ****.
Što će mi drugi?
Što će nam uopće drugi ljudi?
I onako služe samo zato da ih iskoristimo i zgazimo.
Bez milosti.
Sa vječnom dozom kalkulantstva.
Iskalkulirati kako uz što manje truda, sa što više prepredenosti izvući iz drugoga maksimum.
I onda mu se debelo, zlurado smijati...."...što si glup na mater svoju?!?"...
I tužiti ga, ako slučajno proba nešto reći protiv.
Zakon sile jačega.
Prirodna selekcija.
Uništiti slabijega.
***********
Ponekad se gadim samoj sebi kad pomislim da spadam u red inteligentih bića, takozvanih ljudi.
******
I na koncu: vidim da svatko tko je iznio istinu o nečemu na ovom blogu -da je NADRAPAO.
Ne želim nadrapati.
Post je objavljen 29.02.2008. u 17:15 sati.