Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja;
vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja;
vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
Vrijeme plača i vrijeme smijeha;
vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja;
vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja;
vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
Vrijeme deranja i vrijeme štavljenja;
vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje;
vrijeme rata i vrijeme mira.
U vremenu prije vremena zapisani su naši dani
Dani u kojima umire moja duša sa svakim dodirom mog Anđela… dok pružam ruke prema tvom tijelu koje se odbija predati i otići.
Gledam te i rugam se Smrti, rugam se sebi…baš u inat…kako su glupe dileme koje imam.
Pa izazivam i prijetim, onako prkosna, tek probuđena….a tako sigurna u svoje mjesto i vrijeme koje trošim.
Rušim kule sagrađene na obalama snova, ostavljam zgarišta na kojima će niknuti cvijeće koje vidjeti neću.
I bacam kamenje Anđele moj na svih i na sebe…ali nešto mi ne pomaže to.
Pa se smijem i plačem istovremeno, tugujem dok plešem po notama moga srca i skupljam kamenje koje sam pobacala jučer.
Potajno se nadam da ću naći onaj dragi kamen kojeg sam bacila iza leđa (bila sam ljuta).
Pa se sklupčam uz tvoje noge, gledam te i šutim.
I čekamo tako tvoje vrijeme odlaska (dok se rađaju nova djeca)
Duboko je korijenje ljubavi i prijateljstva….nemoguće ga je iskopati.
Grlim te na odlasku
Zapisano je u vremenu prije nas…
Trenutak susreta, čudan miris u zraku i prepoznavanje onih koji su godinama tražili jedno drugoga.
Zapisana je svaka sumnja i strah, odbacivanje putova za koje znamo da su pokušaj bijega od neizbježnog…
Ali kako odbaciti sebe?
Ljubim te šutnjom i u šutnji volim…
Pa mirna putujem morem….
Ovo je moje vrijeme
Zapisano je u vremenu prije nas
U čudnoj izmaglici današnjeg dana omotana toplinom pomislim…
ispuni mi želju (nije velika)
Pa se sjetim da je već zapisno u vremenu prije nas
Postojimo....
I miris narančinog cvijeta koji me prati od jutros..
I naranča tako živa u svojoj punini i okruglosti poput trbuha koji krije novi život...
Čudo...moje čudo...
Post je objavljen 29.02.2008. u 14:24 sati.