Marketing
Poklonjeni dan
Zahvaljujući svemirskim nesavršenostima i čudnovatim putanjama kojima se svi zajedno na ovoj zemaljskoj balotici krećemo raznim mliječnim stazama, pudinzima, bioaktivima, kefirima i ostalim mliječnim proizvodima, danas imamo prilike uživati u jednom, jedinstvenom i poklonjenom danu.
I baš mi je nekako bezveze da upravo ovaj današnji jedinstveni i rijetko ponovljivi dan ne obilježavamo na primjereniji način. Kako u prazničkom kalendaru već postoje dani rezervirani za zaljubljene, ostavljene, rastavljene, žene, muškarce, djecu, starce, cvijet mimoze, cvijet trešnje, ljudska prava, prava životinja, biljaka i još koješta drugo, mislim da bi bilo primjereno da se i na ovaj dan - 29. veljače, obilježava...već nešto!
Nisam ni sam pametan šta bi to «nešto» bilo, pa očekujem i vaše konstruktivne prijedloge da zajedno uputimo prijedlog Hrvatskom Saboru da svaki budući 29. veljače proglasi praznikom i naravno – neradnim danom!
U prvom redu zbog onih (ne)sretnika koji danas slave rođendan. Koristim ovu priliku da im čestitam i poželim sve sve sve najbolje! Za divno čudo – svi su oni horoskopske ribe, pa su mi onda i na taj način bliže. Osobno na žalost ne poznajem nikog takvog, ali iz provjerenih izvora sam čuo da ih ipak ima. Mogu samo zamisliti kako će danas trudnicama u rodilištima biti veoma duuuuuuuuug dan!
Dakle na taj praznik, svakog 29. veljače, bilo bi poželjno napraviti neke stvari za koje kao nikad «nemamo vrimena» u ovim ostalim «običnim» danima. Posjetiti neko mjesto gdje još nikada nismo bili, ili recimo ničim izazvani nazvati nekog starog prijatelja s kojim se godinama nismo čuli, ili u krajnjem slučaju – obrisati prašinu iznad ormara, konačno srediti podrum i garažu ili takve slične stvari...
Moramo i nekako nazvati taj dan. Možda najbolje po nekom cviću koje cvita svake četiri godine. Dajte pročačkajte malo po botaničkim knjigama i časopisima, pa valjda postoji takav cvit. Možda neki kaktus, agava, štatigajaznam...
Bilo bi dobro osmisliti i neki moto...
Bezveze mi je sad govorit – sretan ti dvadeset i deveti veljače!
Ne znam, možda vi mlađi to ne pamtite, ali mi stariji smo nekada čestitali dvadeset i deveti novembra, ali nekome na žalost, a nekome na sreću, država u kojoj se slavio taj dan, neslavno se urušila dijelom zbog vlastite težine, a dijelom i zbog centrifugalnih sila i tako odjezdila u ropotarnicu povijesti.
Dakle, lipi moji ljudi, kako se ono kaže da je najgora kletva «da Bog da im'o pa nem'o»...
Pa eto, barem za današnji dan možemo s punim pravom reć - «da Bog da nem'o pa im'o»... Ako ništa drugo, materijalno i opipljivo, onda barem imamo ova poklonjena dvadeset i četiri sata. Uživajte u njima!
Post je objavljen 29.02.2008. u 10:31 sati.