Evo gotovo.
Sam obukla debelu , crnu, neprozirnu dolčevitu za slikanje , radi partizanke Povuci-Potegni, koja , ako pokažem zbildane ruke kaže da širim nemoral...ccc...ccc...nemoral...
A jutros sam htjela iskočit iz vlastite mi kože. No nisam. Jer sam se na vrijeme sjetila da i ja imam aduta u rukavu. Jezik. Pak sam ga upotrijebila čisto zato da meni bude lakše.
Opet zatvorilo parkiralište. Ajde, ostavilo otvoreno zemlju. Blatnu i punu rupa, nasuprot parkiralištu. Pak smo tamo parkirali tjedan dana.
No se sjetilo da bi na zemlji, blatnoj punoj rupa moglo zaradit. Pak donijelo rampe i postavilo TROJICU ružnih Sokol-Marić ajmo reć muškaraca. Ovo muškaraca kažem uvjetno jer bolji termin nemam, a da bi bio muškarac treba bit i nešto više nego što su oni. Pak muškaraca kažem samo zato da se odredi spol.
Pak sam jutros u želji da se parkiram kružila i kružila. Ondak mi puko film. Pak sam otišla do Sokol-Marić tigrova, koji su vidjevši da ću skrenut prema njima počeli ko vjetrenjače mahat rukama neka odem dalje, došla do njih, spustila prozore i krenula litanijom : "sad ću vam reć što mislim a vi kako hoćete. "
I ondak me krenulo. Svašta sam im nadrobila
sebi za dušu.
Pa mi reklo da oni samo rade svoj posao i nek se žalim organizatoru. Našto sam rekla da su i u koncentracionim logorima "samo radili svoj posao" i da ću se naravno "žalit organizatoru".
I još sam rekla "jel vi mislite da ste veliki frajeri , tu trojica stojite i nedate parkirat. Da bi bili frajeri treba nešto više od toga". Ajde ipak sam uspjela malo ubost, he,he...jerbo troje sokol-marića zašutilo. Pak su krenuli odgovorit " a vi biste trebali...", no prekasno jer sam znala što slijedi te sam podigla prozore. Hvala bogu na automatici. Inače baš ne bi dobro izgledalo da sam prozore vrtila. Ovako ispalo je elegantno. I baš onako kako sam htjela. (Ako već radiš predstavu onda moraš bit glavni glumac do kraja. A ne bi to bila mogla bit da nema automatike za prozore). Mislim što može slijedit nakon što se drzneš nešto reć frajerčini u uniformi? Žutoj. Iza koje stoji samo snaga i niš drugo.
Naravno da slijedi agresija. Nisam se ni ja rodila prekjučer da ne bih znala kako funkicionira, ajmo reć mozak, jednog sokol-marića, koji "samo radi svoj posao".
Nije da mi je lakše što se parkiranja tiče, al mi čovječe lakše što sam rekla to što sam imala reć! tak!
A sad moram ić preparkirat auto. Jerbo parkiranje vrijedi samo 2 sata. Di ću poslije nemam pojma.
Ups. Zaboravila sam reć da je misa danas bila politički orijentirana. Slavio se Fra koji meni nije baš neki najdraži lik. Pak sam otišla da budem bijela kugla. Jerbo slavljenje nekih likova, uzdizanje do nebesa, lupanje i vrištanje a sve njemu u slavu nije ono kako ja zamišljam jutro.
Post je objavljen 29.02.2008. u 09:21 sati.