Ovo je post o jednoj djevojci koja me baš i ne voli. A nije ni da sam ja baš luda za njom.
Tvrdi da me mrzi i poklanja mi svakakve pridjeve i nazive. Ali ne pogađa me to, jer znate onu: "za dobrim konjem, prašina se diže".
Koliko god ona loše pričala o meni, imam osjećaj da pokušava biti kao ja.
Prije godinu dana ostavila sam jednog dečka a par mjeseci poslije ona je prohodala s njim.
To samo po sebi nije čudno, ipak je ovo mali grad. Nisam se obazirala na to, jer mi to nije ništa značilo.
Nakon toga je počela dolaziti u "moj kafić". Mislim nije to doslovno moj kafić, ne mogu joj zabraniti da tu dolazi. Ali to je kao da dođe u moj dnevni boravak ljubakat se s mojim bivšim dečkom.
Opće poznato je da je to kafić moje ekipe i mene. Tko nas želi vidjeti dolazi tamo. Nitko drugi u njega ni ne zalazi. Osim nje.
I to sam nekako podnjela uz pomoć moje ekipice.
Ta ekipica se do nedavno sastojala od mog gey prijatelja, tri cure koje smo tamo upoznali, par malo luđih dečkiju, moje tri exfrendice i mene.
Tada je došlo do incidenta između moje tri exfrendice i mene (taj incident je priča za sebe - uskoro). Ekipica je stala na moju stranu i one su prestale dolazit. Pojavile bi se samo tu i tamo na nedjeljnjoj kavi.
Dok se jednog dana nisu pojavile s njom.
I dalje mi nije jasno, jeli to samo moja paranoja - ili ona želi biti ja?
Post je objavljen 29.02.2008. u 09:03 sati.