Ovako izgleda kad naprasno zavšite u traumi tj. Traumatološkoj bolnici u Zagrebu:
Kako je počelo?
Još prije nekih tjedan, tjedan i po stigao Nasljednik s rukometnog treninga sa spuštenim bolnim ramenom. Navodno ljosnuo ispod tuša..
Guzda, kao "doktor u kući" s određenim znanjima o lomovima, spašavanjima i sl. s(r)tvarima presudio da majstoru nije ništa i da nema potrebe za odlaskom na hitnu jer eto - da je puklo rame - to bi puuno gore izgledalo i puuno jače bolilo..
Tako mi Nasljednika danima "liječimo" mirovanjem, voltaren gelom.. Ne mogu reći da nisam pomislila da se gadno zakačio sa frendovima na rukometu da za njih ni ne pita...
Danas je ipak "doktor u kući" otkrio da rame baš i ne izgleda tako bajno, da je iskočila neka kvrga i da je vrijeme za doktora, rengen i sve ostalo.. Tako da smo malac i ja ufatili pravac zgb. (odakle sam upravo stigla). Ipak su tamo bolji doturi nego u našem selu malom. Da ne spominjem lokalnu nam bolnicu..
Uletila ja s njim u traumu. Pravac u vulga, pa kud puklo da puklo..
Prijemno - šalter lijevo od vrata. Mačka kuca s četiri do šest prstiju po tastaturi skoro kao Nasljednik - mislim brzo i efikasno! Šalje nas lijevo - amubulanta anjc.
Čekamo jedno dobrih pola sata. I škvadra oko nas. Tu i tamo neko uleti u Gipsaonu i izađe sa zamotanim ekstremitetom. Nema gipsa, so far..
Onda ulećemo unutra. Doktor na prvi pogled (rengenski) daje prvu dijagnozu - lom ključne kosti u fazi zaraštanja (nakon našeg "kućnog" liječenja).
Šalju nas desetak metara dalje u prostor za snimanje rengenom. Nas i još pet - šest pacjenata iza nas. Sad tu čekamo nekih 20-ak minuta. Valjda da se skupi kritična masa.
Tu Rudarka pije kavu iz aparata, a Nasljednik žvače neki Qu. groznog izgleda i zvučnog francuskog imena..
Slikanje traje par minuta. I vraćaju nas natrag na početni položaj (u ovom trenutku Rudarka trči do auta produžiti parkiranje jer više nismo imali opciju produljenja na mobitelu, fak i Bandić). Daljnjih nekoliko stranica knjige. Zamjećujemo neke koji čekaju još od početka, a poslikali ih (po njihovim pričama) davno prije.
No dobro, nakon slijedećih 15-ak minuta završna prognoza. Naravno da je doktor imao pravo. Slijedi čekanje za gipsaonu i medicinskog brata koji nakon slijedećih 15-ak minuta svečano zove Gospodina Nasljednika. Mali je bio oduševljen što s njim razgovara na Vi...
Izlazi umotan maramom tj. stegnutih ramena tim čudom od komada krpe.
Sve u svemu dosta dobar vremenski prolaz kroz bolnicu. Moglo je biti i gore, da je bilo leda i penzića...
Brat bratu - sat i pol Bandiću za parkiranje..
Još da sam imala zanimljiviju knjigu ili neku žutu štampu... Jebiga, nije bilo kioska u blizini...
Post je objavljen 28.02.2008. u 22:03 sati.