Marketing
MiT o Johnnyju Štuliću
Biografija
Poznat pod nadimkom Johnny, rodjen u Skopju 11. travnja 1953. godine. Autor tekstova, kompozitor, pjevač, gitarist. Srednju školu je pohađao u Zagrebu, na Katarininom trgu (današnja Gornjogradska gimnazija), a studirao je na Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu. Osnivač je, vođa i autor svih pjesama grupe Azra (osim teksta Pit...i to je Amerika koji je napisao Mile Rupčić). Od 1989. nastupa pod svojim imenom uz pratnju Sevdah Shuttle Banda.. Štulić motive, slike, jezične forme i izražajna sredstva za svoje pjesme pronalazi u živom govoru svoga, zagrebačkog, urbanog okružja, za šankom, u krevetu, poslije koncerta. Jedan je od malobrojnih koji se svojim izrazom približio publici, a publika je u njemu vidjela sebe kroz pravi, sirovi, gradski rock'n'roll. Nije uzalud napisan grafit Johnny je bog
A sade moj dio priče:Priča o Branimiru Štuliću jedinstvena je, neusporediva s bilo kojim drugim rock-protagonistom … Neosjetljiv na vanjske poticaje, Štulić je ostao dosljedan sebi, u Nizozemskoj maknuo se od prošlog života i bez suvišne prtljage na leđima radi ono što voli, a ne radi ono što bi njegovi poklonici voljeli da radi."Štulić je bio vizionar i jedan od rijetkih koji je predvidio što će se svega koju godinu kasnije dogoditi na ovim prostorima Štulić svoj nadimak 'Johnny' dobio po strip junaku Džoniju Panteru, a dao mu ga je stanoviti Musa s kojim je bio na radnoj akciji u Novom BeograduPosljednji članak u knjizi intervju je s Johnnyjem objavljen u beogradskom Zum reporteru 1982. kada je na pitanje novinara: "Po čemu želiš da te ljudi pamte?" odgovorio: "Po anarhiji". Johnnyja možete obožavati ili mrziti, ali činjenica je da bi bez njega i Azre domaća rock scena '80-ih bila ako ne nezamisliva, onda barem daleko siromašnija. Azrin rekord od 2860 ljudi u Klubu SC-a valjda nitko prije ni poslije nije uspio oboriti, kao niti sedam uzastopnih rasprodanih koncerata u Kulušiću.
Ima jedan zgodna anegdota o tome kako je Jajo iz Prljavog kazališta obećao trčati gol od Zvečke do Zdenca i natrag ukoliko "Balkan" postigne uspjeh (što, naravno, nikada nije ispunio). Štulić je imao potrebu da 'izrazi sebe posvećujući pjesme drugima', a budući da su sve njegove pjesme bile prave male vedute s gradskih ulica u kojima je 'pjevao život koji je živio', nije ni čudo da skoro svaka od tih pjesama ima i svog junaka odnosno junakinju(Marina,Meri,Suzy…) Ono što je za novi val bila Zvečka, to su za Štulića i njegovu ekipu bili Mali Kavkaz, Corso i Blato ("Smrdljivi grad otvara jeftine bircuze/za šljakere sto loču ko pesi/studenti bez diplome/žene bez ljepote/neženje bez stana/putnici bez para.
Dosta je razmišljao i o situaciji u zemlji u vrijeme političkih previranja u svijetu i Hrvatskoj,studentski prosvjedi i borba za ravnopravnost.Štulić u to doba tek anonimni brucoš Filozofskog fakulteta koji se ne petlja u politiku i jedino 'oružje' mu je bila gitara, a i činjenica je da stihovi njegove "68" - "Dok sam bio student kružio sam često/čitao Praxis polemizirao vješto/anarhizam mi je bio u krvi/svi na barikade/sanjao sam kako vodim proletere mlade" itekako odišu anarholiberalnim duhom specifičnim za to doba.
Za mene je on legenda I predvodnik jedne generacije dobrih umjetnika,to je jednostavno bilo vrijeme posljednjeg velikog umjetničkog buumaa...vremena za kojim amo trebamo žaliti sad za kraj stihovi koji su dostatni: riječi su isto kao i gomila ljudi, nije nužno znati za sve, odaberi za sebe samo one prave
Post je objavljen 28.02.2008. u 21:58 sati.