Pregled posta

ANITA MALENICA I NJEN BUDIŠA

The dark side of croatian politics

Mi Hrvati smo izgleda skloni krivotoriti vlastitu prošlost, kao da želimo živjeti u prokletstvu zablude i ni slučajno ne bi našu prošlost posložili onako kako je bila te nam onda stranci i domaće hulje u njihovoj službi određuju našu sudbinu koja nije bila ružičasta niti može biti ubuduće s našom izokrenutom prošlošću.

Iako ovdje mogu, u ovom pedesetipetom postu, ići opet u ne znam koje stoljeće natrag, dovoljno je vratiti se samo jedno desetljeće i koju godinu pa da vidimo u kolikoj mjeri smo skloni od naše nedavne prošlosti praviti cirkus kako bismo ustrajali u našim zabludama, pa makar se i cijela Hrvatska raspala i propala, glavno glavno da smo uvijek „u pravu“ makar i ne bili u pravu.

Novinarka „Večernjeg lista“ i blogerica Anita Malenica nas u svom postu o političaru u mirovini Draženu Budiši, na temu njegove nedavne ostavke na članstvo u HSLS-u, uvjerava kako je bio „lider stranke koja je bila jedina prava oporba Tuđmanu“, i po svemu sudeći ona će to tvrditi i ubuduće, unatoč već i povijesnim činjenicama koje govore suprotno – Budiša je bio najbolji Tuđmanov „oporbenjak“ dok je njegova stranka HSLS bila rasadnik kadrova za popunjavanje posade Tuđmanova satelita koji je imao zadatak spriječiti istinski oporbenu stranku HSP i njenog lidera Dobroslava Paragu koji je bio jedini djelotvorni korektiv Tuđmanove samovlasti.

Ono što je veliki Krleža tvrdio za još većeg Antu Starčevića - čija je danas 112 obljetnica smrti, da je bio jedina svjetlost u hrvatskoj tmini, čime je svoga idola i bravara Broza ostavio s pravom daleko iza Oca domovine - to je gospodin Dobroslav Paraga bio u vrijeme hrvatske tmine koju je politkomesarski održavao Titov šegrt i trgovački kalfa Franjo Tuđman.

Stranku HSLS osnovao je Titov partizan Slavko Goldstein dok je Budiša bio jedan u nizu predsjednika te stranke koju je prepoznatljivom oporbom u hrvatskoj javnosti učinio jedino idealist Vlado Gotovac dok je Budiša bio ništa drugo osim Tuđmanov privjesak zbog čega je i Sabor bio ništa drugo nego Tuđmanov privjesak te je to i danas u odnosu prema Tuđmanovim nasljednicima Sanaderu i Mesiću u odnosu prema kojima je Budiša zaista idealist, ali daleko su njegovi ideali od istinskog vođe hrvatske oporbe Dobroslava Parage iza kojega su ostala djela a ne samo riječi kod toga političara od riječi. Za razliku od Budiše je Paraga 1994. usred svoga mandata napustio Sabor i bacio rukavicu u lice Franji Tuđmanu koji je Saboru stavio brnjicu na usta. Budiša nije političar od riječi jer njegova riječ vrijedi koliko i Đapićeva, možda ipak malo više ali sve je to ispod minimuma koji bi trebao vrijediti za jednog demokratskog političara.

Budišin pokojni vjenčani kum je časni gospodin Ante Paradžik koji je u vrijeme Hrvatskog proljeća bio predsjednik Saveza studenata Hrvatske dok je Budiša bio predsjednik Saveza studenata Zagreba. Unatoč tome u hrvatskoj javnosti je Budiša pojam studentskog vođe dok o Paradžiku i ne znamo da je bio istaknuti studentski vođa u vrijeme kada je maršal „radničke klase“ svoj dikatatorski palac okrenuo u jugoslavenskoj areni prema dole. Budiši se vrednuje njegovo političko uzništvo u vrijeme Titove Jugoslavije, Anti Paradžiku ne, Budiši se vrednuje njegov angažman u vrijeme stvaranja hrvatskog višestranačja, Paradžiku ne iako je Ante Paradžik bio sve ono što i njegov kolega, prijatelj i kum Dražen Budiša kojega ovaj od dana njegova ukopa na zagrebačkom Mirogoju nije u javnosti nikada više spomenuo, a kamoli da bi na položaju podpredsjednika vlade Republike Hrvatske utjecao na rasvjetljavanje političke pozadine Paradžikova ubojstva, kao što se zakleo na dan njegova ukopa da će učiniti. Toliko vrijedi Budišina riječ. Budišina šutnja (poznata sluganska hrvatska šutnja) o istini o Paradžikovoj fizičkoj likvidaciji od 21. rujna 1991. godine povezana je sa činjenicom da je Paradžik ubijen od hrvatske ruke a ta ruka je milovala i gladila Maleničinog Budišu. Ante Paradžik nikada nije bio miljenik vlasti. Kad god bi Tito dolazio u Zagreb, Paradžik je svoj dom morao zamijeniti udbinim pritvorom. Dok je jugokomunističkom režimskom neprijatelju Budiši jugokomunist Stipe Šuvar našao posao u Sveučilišnoj nacionalnoj knjižnici u Zagrebu, za diplomiranog socijalnog pravnika nije bilo posla sve dok se Jugoslavija nije raspala. Tada se Paradžik opredijelio za svoj životni ideal, a to je hrvatska država i sloboda, a to mu je bio „grijeh“ koji ga je u Tuđmanovoj Hrvatskoj stajao života jer nije puzao pred Titom, pa nije bilo razloga da puže i pred Tuđmanom. To je razlog što je Paradžik, makar i kao mučenik, i danas post mortem politički nepogodan, a Budiša je pogodan. Novinari ga u pravilu ne vole ali ga ne prešućuju dok se Paradžika prešućuje kao da je kuga a nije kuga nego svjetlost u hrvatskoj tmini. Kao najuži suradnik, kolega i istinski prijetalj Dobroslava Parage u Hrvatskoj stranci prava, Ante Paradžik zajedno s njim osniva Hrvatske obrambene snage, naoružava hrvatske bojovnike i dragovoljce te kao organizator obrane od velikosrpske agresije stavio je svoj život na oltar domovine koju su u okove stavili, opljačkali i demokraciju i višestranačje uništili Budišini saveznici u Banskim dvorima i na Pantovčaku dok je pravna država zahvaljujući takvima postalo mrtvorođenče.

Unatoč „amneziji“ mnogih postoji nepobitna istina o Draženu Budiši koja svjedoči slijedeće: Budišin HSLS nije bio oporba Tuđmanu nego djelatni „oporbeni“ dio Tuđmanove vlasti, tako zvane koalicije u vladi nacionalnog spasa iz 1991. godine, a to nije bila koalicija spasa nego podjela odgovornosti Tuđmanove oporbe sa Tuđmanom za podjelu Bosne i Hercegovine.

Pred zaprepaštenim američkim kongresnicima Budiša u Washingtonu brani Tuđmanovu podjelu Bosne i Hercegovine sa Slobodanom Miloševićem. Predsjednik njemačke udruge za zaštitu naroda koja je Hrvatsku uzela u zaštitu pred Miloševićevom agresijom 1991. godine, g. Tilmann Zülch, poziva na početku hrvatsko-muslimanskih sukoba formalnog vođu parlamentarne oporbe Dražena Budišu da na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji u srednjoj Bosni prosvjeduju protiv toga sukoba, osude ratno-huškačku kampanju Tuđmanove Hrvatske televizije protiv bosanskih muslimana, i postave zahtjev za trenutnim prekidom hrvatsko-muslimanskih sukoba kako bi se spriječila pobjeda bosanskih Srba, ali Dražen Budiša odbija poziv i nastavlja s „hrvatskom šutnjom“. (Račanov "oporbeni" SDP također je podržao Tuđmanovu podjelu BiH s Miloševićem.)

Kada je oporbena koalicija, Udruga sedam stranaka, pobijedila Tuđmanov HDZ na lokalnim izborima za Zagrebačku skupštinu, predsjednik Republike Franjo Tuđman stavlja ustavni veto na izbor šest oporbenih kandidata za zagrebačkog gradonačelnika, među njima i Dražena Budišu koji nakon toga u svom nastupnom govoru nakon unutarstranačke pobjede nad Vladom Gotovcem postavlja zahtjev za suradnjom HSLS-a sa HSS-om i HDZ-om. Zatim „oporbeni“ Budiša koalira s Ivicom Račanom koji ga je za vrijeme Jugoslavije strpao u zatvor, i umjetno stvorenom „karizmom“ daje placet bivšem komunističkom ideologu da nakon pada Berlinskog zida ponovo zajaše vlast i, po tko zna koji puta, prevarene Hrvate. Potom Budiša uvrijeđeno napušta vlast jer je na predsjedničkim izborima izgubio od još više nedosljednoga Mesića pa onda u vlast ulazi kao potpredsjednik vlade i opet uvrijeđeno napušta sve zbog optužnice protiv generala Ante Gotovine u čiju zaštitu prije toga nije uložio ništa nego je podupirao Tuđmanovu politiku koja je Gotovinu i dovela tamo gdje se danas nalazi. I to je „lider stranke koja je bila jedina prava oporba Tuđmanu“, a taj lider je srdačno surađivao sa crnokošuljašem Đapićem kao što su i Budišini kadrovi Tadić i Rožić otišli iz HSLS-a u oteti HSP da kao intelektualci stvore umjetnu pozitivnu percepciju o tom hohštapleru.

Aniti Malenici su dobri svi političari samo da to nisu istinski borci za hrvatsku državnu nezavisnost, demokraciju, ljudska prava i pravnu državu Ante Paradžik, i pod čeličnu medijsku cenzuru nakon pada Vukovara stavljeni i oklevetani slijednik svijetloga puta Oca domovine Ante Starčevića, Dobroslav Paraga koji za razliku od Budiše i dalje zahtijeva rasvjetljavanje političkog atentata na Antu Paradžika čija udovica nije od države dobila papir na kojemu bi pisalo da je Budišin kum bio hrvatski branitelj. Pod zadnje je Budiša dobio posao u nakladničkoj kući koja je u vlasništvu jednog Tuđmanova apologeta i Večernjakova kolumnista. Ako će Budišini politički memoari izgledati kao Maleničini post o njemu, onda laku noć Hrvatska!

Pouka Aniti Malenici: jedina prava oporba Tuđmanu bila je stranka HSP i njen lider Dobroslav Paraga kojemu je Tuđmanov režim pobio 30 stranačkih suradnika i hrvatskih branitelja. Draženu Budiši nije ubijen niti jedan stranački suradnik, osim njegov vjenčani kum, ali on je bio (jedini legitimni) dopredsjednik Hrvatske stranke prava.

CBK


Post je objavljen 28.02.2008. u 20:52 sati.