Pregled posta

Je li lider socijaldemokrata, Zoran Milanović u dosadašnjoj političkoj karijeri učinio sve da ne uspije? PETEROSTRUKI MILANOVIĆEV PORAZ - ALARM ZA UZBUNU U SDP-u !!!

Napisao: Zoran MILANOVIĆ:

Zbog tvrdokornog stava i nesposobnosti dogovaranja s HNS-om, s kojim je, ne tako davno, nakon izborne noći pošao u neuspio pohod sastavljanja vlade lijevog centra, predsjednik SDP-a Zoran Milanović prošle je srijede u Saboru doživio ne samo još jedan veliki poraz, nego i golemo poniženje pred stranačkim kolegama.
Zahvaljujući svom kontraproduktivnom angažmanu i inzistiranju da oba mjesta podpredsjednika Sabora iz redova oporbe pripadnu SDP-u, Milanović je ostao bez sigurnog mjesta predsjednika Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Unijom. Tim, u političkom smislu suicidalnim potezom, lider socijaldemokrata je, kao politički amater, prokockao tu najjaču oporbenu poziciju i ostao bez svih funkcija u Saboru, osim one zastupničke. Definitivno je prokockao i prigodu da se kao čelni čovjek Nacionalnog odbora konačno nametne i kao lider oporbe, a ne kao sve tragikomičnija politička figura. Izmaknuti stolac u tom strateški važnom odboru možda mu je u dosadašnjoj, istina kratkoj, političkoj karijeri i najteži udarac od kojeg se, smatraju politički analitičari, ali i njegovi brojni stranački kolege, teško može oporaviti. Iako je do srijede, kad je u Saboru doživio poraz, Milanović bio gotovo izvjestan pobjednik na idućim unutarstranačkim izborima za predsjednika SDP-a, situacija se stubokom promijenila. Šef SDP-a je potpuno izgubio pobjedničku karizmu i u vlastitoj stranci ga doživljavaju kao nepopravljivog gubitnika. Na gubitnika se više ne lijepe ni komarci, šale se mnogi na njegov račun u samoj stranci, a kamoli brojni esdepeovci koji se još nisu oporavili od izbornog poraza i koji isključivog krivca za sljedeće četverogodišnje vegetiranje u oporbenim redovima vide u liku i djelu svojeg predsjednika. Slično razmišlja i naš sugovornik, istaknuti esdepeovac, koji nam je elaborirao zašto Milanovića kvalificira peterostrukim gubitnikom. No, njegovo mišljenje nije usamljeno, nego reprezentira sve jači antimilanovićevski blok u najvećoj oporbenoj stranci.
"Praktički bilo koji Milanovićev potez otkako je postao predsjednik stranke pa do završnog dijela oko neizbora za predsjednika Nacionalnog odbora zapravo ide u korist HDZ-a, a na štetu SDP-a i njega osobno. Moglo bi se već sad pomalo govoriti da to počinje štetiti i Hrvatskoj kao državi i svim njenim građanima. Posljedica svih takvih poteza je zapravo peterostruki Milanovićev poraz u srazu s HDZ-om", kaže naš sugovornik. Prvi poraz dogodio se kad nije iskoristio povoljan trenutak nakon Račanove smrti i gotovo općenacionalni pijetet za dugogodišnjim predsjednikom i utemeljiteljem stranke te uzeo vlast koja mu je bila servirana na tanjuru. Da je šutio, kao što su to tvrdili mnogi poznavatelji političkih prilika u Hrvatskoj, dobio bi vlast, a kamoli da je nastavio istinski promovirati SDP-ov program, kako je to činio pokojni Račan.
Drugi poraz dogodio se nakon što je izgubio bitku za mandatara, iako je beskonačno uvjeravao cjelokupnu javnost da je već gotova stvar da će upravo on dobiti mandat za sastavljanje vlade lijevog centra.
Treću bitku izgubio je kad je Sabor potvrdio Sanaderovu koalicijsku vladu unatoč njegovim stalnim tvrdnjama i pritiscima da aktualni premijer neće dobiti povjerenje većine u parlamentu.
Četvrti poraz doživio je kad ni nakon četrdeset dana, koliko mu je HDZ dao kao krajnji rok, nije uspio postići dogovor s HNS-om o dva mjesta potpredsjednika Sabora. HDZ je, u ovom slučaju korektno postupio, ostavljajući veliki prostor za njihov dogovor.
Peti veliki poraz je, prema mišljenju našeg sugovornika, nepovratno izgubljeno mjesto vođe opozicije, jer stranke koje su mu do jučer nudile koalicijske odnose, primjerice HNS, gubi zbog nesposobnosti dogovaranja o spomenutim funkcijama. Pet uzastopnih poraza preozbiljna su stvar da bi bilo zapravo slučajno. Zato nije ni malo slučajno da se sad sve više aktualizira interesantna predizborna teza da je Milanović cijelo vrijeme radio u korist HDZ-a. I Andrija Hebrang se nedavno u jednoj radijskoj emisiji našalio na taj račun, rekavši da u vladajućoj stranci razmišljaju da Milanoviću dodijele posebnu nagradu za specijalne zasluge za HDZ, podsijeća naš sugovornik. On kaže da je HDZ formalno gledajući SDP-u dao dvije jače funkcije. No i po sadržaju i političkom bitku najvažnija funkcija je zapravo ona predsjednika Nacionalnog odbora, kao velika stepenica preko koje se ima kontakt izravno s parlamentima Europe. U tom pogledu Milanović je napravio, čega nije ni svjestan, veliku uslugu Vesni Pusić koja je zapravo dobila najbolju govornicu, mnogo jaču nego bilo koja druga u opoziciji. Pred nama je, konstatira naš sugovornik, nekoliko važnih pitanja, a u takvoj situaciji sasvim je jasno da s obzirom na stvarno stanje u zemlji i međunarodno okruženje Hrvatska mora sve raspoložive snage mobilizirati za kvalitetno rješavanje tih pitanja. "U parlamentu i na svim razinama vlasti treba osigurati mnogo kvalitetniji odnos između opozicije i pozicije. Pozicija mora progutati kvalitetnu kritiku iz redova opozicije kako bi na vrijeme bila upozorena da ne ponovi ili ne napravi grešku koja može imati posljedice i na državnoj razini. Ako imate potpuno razbijenu opoziciju, razbijenu do te razine da su svi pojedinačno opozicija vladajućoj stranci i koaliciji, i istodobno se između sebe ponašaju kao opozicija, onda ta vladajuća koalicija i vladajuća stranka zapravo mogu staviti ruku pod glavu i mirno spavati u odnosu na opoziciju. Ali tu se otvara i druga dimenzija. Ako se vlast dodatno opusti i ako joj ne bude stalno puhala za vratom opozicija, onda se zapravo postavlja pitanje kakvu kvalitetu društvenih odnosa možemo očekivati i osobito kako će vladajući ostvarivati zacrtane ciljeve. No, nakon svega sasvim je logično zapitati se ima li uopće pozicija opoziciju i ispunjava li opozicija i minimum svojih obveza", upozorava istaknuti esdepeovac.
Tim prije što Hrvatska u odnosu na euroatlantske integracije ima čitav niz poslova koje treba odraditi i za koje će se tražiti ne samo da opozicija bude protiv, nego da bude kompatibilna i spremna na suradnju. No odmah se postavlja pitanje izvedivosti tih ciljeva nakon što je Milanović svoj neizbor za predsjednika Nacionalnog odbora shvatio kao osobni obračun između njega i premijera Sanadera. Ako lider SDP-a počne inzistirati na pitanju referenduma za ulazak u NATO, to je opet prolongiranje koje može proceduralno dovesti do ozbiljnih problema. Naravno da će NATO u tom pogledu imati veći stupanj opreza prema nama od uobičajenog. No, ulaskom u NATO šalje se jaka poruka i bližem i daljem okruženju da Hrvatska pripada krugu zemalja koje imaju zajedničku politiku sigurnosti i stabilnosti u današnjoj Europi, što u konačnici jača sigurnost i šalje pozitivnu poruku svim potencijalnim investitorima u Hrvatsku. Također se šalje jaka poruka i onima čiji se apetiti za Hrvatskom ponovo povećavaju i koji bi svoje nezadovoljstvo i frustracije proizašle nakon priznavanja i međunarodnog osamostaljenja Kosova pokušali kompenzirati na račun naše zemlje. Na tim pitanjima nitko u Hrvatskoj se ne smije dijeliti, ni pozicija ni opozicija.
I politički analitičar Davor Gjenero pita se koliko je Milanović uopće svjestan dalekosežnosti svojih riskantnih poteza.
"Bojim se da Milanović nije svjestan posljedica svoje politike. Kažem, bojim se, zbog toga što je Hrvatskoj izrazito važno da dobije ozbiljnu socijaldemokratsku opoziciju. Bez jakog hrvatskog uporišta u klubu europskih socijalista, u Europskom parlamentu, Hrvatska će teže ostvarivati međunarodne ciljeve. Milanović je načinom na koji se odnosio prema liberalnoj opoziciji, dakle prema HNS-u, pokazao da ne razumije temeljna parlamentarna načela. U parlamentu je načelo većine važno samo kad se formira vlada. Kad se dodjeljuju parlamentarne funkcije i pozicije u raznim parlamentarnim tijelima, tada se vodi računa o načelu reprezentativnosti. Kad bi se te funkcije dijelile prema načelu većine, onda bi sve pripale vladajućoj koaliciji. Dakle, Milanović je pokušao dovesti u pitanje načelo prema kojem je zapravo njegovoj stranci pripalo pravo na sudjelovanje u upravljanju Saborom", kaže Gjenero.
S druge strane, odluku većine u parlamentu da se Vesni Pusić, a ne Milanoviću, povjeri upravljanje Nacionalnim odborom, Gjenero smatra uravnoteženom. "Vesna Pusić je najistaknutiji hrvatski političar u lijevo-liberalnom političkom polju, s izrazito velikim utjecajem na europske liberalne stranke. Ona je podpredsjednica Europske liberalno-demokratske reformističke stranke. Njoj pripadaju i neki od izrazito važnih europskih političara za našu stvar, među ostalim i Olli Rehn. Taj politički utjecaj i ta lobistička pozicija u nekoj će mjeri nadoknaditi ono što Milanović propušta raditi u socijaldemokratskom europskom krugu", ističe Gjenero.
O strateškim Milanovićevim propustima govori i politolog Anđelko Milardović: "Političkom retorikom od dolaska na čelno mjesto SDP-a, različitim potezima, zahvaljujući svom temperamentu, britkosti i pomalo neiskustvu, logično se doveo u ovu situaciju gdje mu je izmaklo jedno mjesto koje bi mu s obzirom na to da je čelnik najjače oporbene stranke trebalo pripasti i gdje ima neke kompetencije s obzirom na to da dolazi iz osnovne organizacije udruženog rada - vanjski poslovi. Vidimo da je zahvaljujući svom stilu komuniciranja ušao u sukob s HNS-om i na kraju, kad nije uspio dobiti ono miesto koje mu je trebalo pripasti, okrivljuje opet HDZ!"
Milardović ne vjeruje da bi Milanović nakon svih ovih evidentnih pogrešaka u dogledno vrijeme mogao promijeniti način ponašanja u korist SDP-a i svoju.
"Poznavajući taj tip mentaliteta mislim da će on vjerojatno ići do kraja, jer naprosto nije čovjek koji se povlači. A to nije dobra osobina. Morao bi se malo samokorigirati, jer ovako ulazi u sve moguće konflikte u kojima neće moći izdržati. Podvlačim, radi se o načinu komuniciranja koji ne nailazi na dobar prijem kako unutar SDP-a, tako i ostalih stranaka i javnosti. Od jedne vrlo simpatične mlade osobe prometnuo se u osobu koja radi u korist vlastite štete. Milanović je zanimljiva politička pojava koja je sve učinila da ne uspije", zaključuje Milardović.

Preneseno iz NEDJELJNOG VJESNIKA od 23. i 24. veljače 2008. godine na stranicama 20. i 21.

Post je objavljen 28.02.2008. u 12:16 sati.