Uvijek kada u kina dođe novi film Tima Burtona (poznatog po Edwardu Škarorukom, Sanjivoj dolini, itd.), možete očekivati pune dvorane. Tako je prošli tjedan stigao Sweeney Todd - demonski brijač Fleet Streeta, snimljen prema predlošku već ranijeg broadwayskog mjuzikla. Burtonove filmove je najbolje gledati u kinu; u tom mraku se uspijete uživjeti u sve elemente jeze i makabra koje pred vas iznosi. A ovaj film, izgleda, njegovo je najveće dostignuće do sada. Sada su, u samo jednom filmu, okupljeni svi elementi koji Burtona čine burtonovskim: industrijsko 19. stoljeće, makabar, mrak, osveta, odlična glumačka postava, bogata glazba, pa čak i zupčanici...
Priča započinje povratkom gospodina Todda u London, gdje ga nova vlasnica njegove kuće, gospođa Lovett, prepoznaje kao Benjamina Barkera. I odjednom, taj stari život, u kojemu je on imao suprugu i dijete, a koje mu ih je mučno oteo sudac Turpin, potiče u njemu želju za osvetom. I dok London bazdi po grijesima i spletkama - iz dimnjaka jedne od kuća Fleet Streeta ponovno će prošikljati crnilo - jer gospodin Todd odlučuje na katu otvoriti brijačnicu. Prošlost ga progoni sa svih strana, a on je se rješava kratkim potezima britvom. U isto vrijeme, gospođi Lovett posao s mesnim pitama procvjeta, dok naivni gosti niti ne znaju što to meso u sebi krije...
Kao što već vjerojatno znate, gospodina Todda glumi Johnny Depp (veoma je neobično vidjeti njega kako pjeva, ali dobro mu ide). Gospođu Lovett glumi supruga Tima Burtona - Helena Bonham Carter - a suca Turpina već poznati negativac britanskih filmova - Alan Rickman. Da, u 19. stoljeće ovdje je smješten i Sascha Baron Cohen (poznatiji pod imenom Borat, jel?), i još mnogi drugi...
Ovo je vjerojatno najbolji film koji sam u posljednjih godinu dana pogledao. I, naravno, svima ga preporučujem.