'Bemti ona Bluntova pjesma ima sve više smisla! I sve sam to već vidio, doživio. Bilo je lijepo, ali oporavak ne. To je bilo grozno.
I sve se ponavlja i već znam nastavak i znam kaj će biti na kraju. I premda ste različite vi ste u stvari iste, prema meni ste iste. Možda zato jer sam i ja bio isti.
Možda i ne napredujem kao što sam mislio??
Ma ne ću se promijeniti ni za dvadeset godina. Ma nikad.
Siguran sam da iste osjećaje doživljavaju i starci, jednaki smo. Iste trnce i oni osjete, bez obzira na slabiju cirkulaciju. Nema tu pomoći, nema iskustva koje će me pripremiti na šupljinu koja nastane kaj nestaneš.
Jer svi mi čeznemo da se predamo cijeli u osjećaj i premda sam se odupirao uzde je jednom moralo popustiti. Zid je razbijen i sad sam opet sam na čistini, bez plašta, bez ičega da me zaštiti od brojnih vjetrova nemilosrdnih, oko mene pustinja. I hladno mi je, a zaklona nema....
I'm so hollow....
Post je objavljen 28.02.2008. u 10:17 sati.