Marketing
Da se ušuljam u tebe...
Zapravo je uvijek tu. Ponekad i ne. Ponekad
spavam samo s njegovim imenom. Ničim
drugim. I mišlju da znam da tu je, iako sanja
dalje od mene, ali znam da tu je. Neizgubljen.
Ne mogu te izgubiti.
Tvoje su oči u meni svakoga jutra iznova.
***
Ponekad ne spavam uopće. Toliko ružnih
snova oskvrnjuje postelju, no umijem misliti
na nešto bolje. I pomaže mi da ne usnem.
Ime ti je zastava na bedemu
što leprša i ne da mi da usnem.
***
Obrisi ostarjelih breza i hladnoća zapletena
među prašinu s ceste i vrane u pozadini,
crne vrane koje možda ne nose ništa dobro,
ali su meni u tom trenutku donijele, čudan
smiješak i jači osjećaj, osjećaj da ga nosim
uvijek, pa i sada, ispod crnog kaputa do koljena.
Krajolik je trenutno povjerenje sjena.
***
Toplije postaje južnije niz ulicu. Neko čudno
raspoloženje, poneka suza želi na svoj put,
no ne dozvoljavam joj. Skupila sam kosu,
bacila papire niz stepenice, snažno zalupila
vratima i izašla van. Vjetar mi se urezuje u
lice, ali i dalje ne plačem. Lice je ozbiljno.
Odlazim niz čudnu ulicu, vjetrom nošena.
Kad spavači odlaze, ognjevi ostaju netaknuti.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 01.03.2008. u 09:41 sati.