sjedim kraj vode, još od jutra,
u tok riječni gledam,
gutajuć' jezero suza.
tek u suton umorna stopala i dušu
prepustih milovanju
vala
sjetih se, kao da je bilo
juče:
hladna stopala a srce
vruće ...
davno mi reče
baka
a sad sjedim
ispod oblaka
i već je veče
i noć već je ...
... a ja još na obali
sjedim
u vodu gledam, Dunavu šapćem:
hvala Ti, Mili,
što
odnio si mi
sve brige i boli,
sve misli crne
u more
crno ...
hvala Ti,
Moćni, Veliki, Plavi
što šaptao si mi nježno,
mantrao
do jutra:
On Te voli,
On Te voli,
On Te voli
voli
.... i doći će Ti
(preko)sutra ...
P.S.
hvala Ti,
Vladimire,
na lijepom komentaru :
"Ponoćna poruka.
Budite Ljubav svim bićem.
Tada će noć boljeti i jezera
i rijeke, a Vas neće." (28.02.2008.) 00:29
Post je objavljen 28.02.2008. u 23:59 sati.