ulazim u kupaonu...skidam se...gledam svoje debele, masne, celulitne noge. gledam i mislim: hoće li ikada biti mršave? onako lijepe, tanke?
hoće li?
zatim ugledam vagu. vaga. kako me muči ta riječ. čim je netko spomene ja se trgnem.
uzimam tu ozloglašenu vagu. gledam štima li sve. dal' kazaljka dobro stoji...
stavljam je na pod. i polako stajem na nju. ne želim još pogledati broj koji prikazuje. a zatim...ipak gledam. onako, kao iz znatiželje.
gledam, i ne vjerujem. ne vjerujem da sam napokon uspijela skinuti jednu odvratnu kilu. osjećam se ponosno.
ne, to nije sreća. čisti ponos. ponosna na sebe što vidim da mogu. da napokon nešto čega se primim štima.
da, imam 66 kila. još uvijek puno. ali, kila po kila - mršavost. moj krajnji cilj 53 kile. valjda ću tada biti sretna. valjda.
Post je objavljen 27.02.2008. u 21:42 sati.