...Vidim, jedan od mojih nezaobilaznih blogerskih fejvorita, Zvone, je malo zastranio svojim postom agresivnog i pretencioznog naslova " Anti-NATO trkeljanje..."...:) Kužim da čovjek ima svoj stav s kojim se ja ne moram slagati, to je ok, ali to ne znači da je prekasno da mu se pokušaju predočiti neki novi momenti koje je možebitno previdio prilikom zauzimanja svog isključivog stava glede i u svezi ulaska u NATO i EU. Dodatne argumente probat ću objasniti što jednostavnije, razumljivije, da ne bude teško za čitanje i razumijevanje...
...Hrvatko i Hrvatica, dobili su i treće dijete. Svjesni su činjenice da im sada život neće biti ni malo lakši. Oboje rade, moraju, život je skup a djeca su zahtjevna. Rastrgani između karijere i porodičnih obaveza, naravno da ne mogu više imati pod kontrolom stvari onako kako bi željeli. Čini im se da je nemoguće uspješno koordinirati desetsatno odsustvo na poslu, jutarnji prevoz najmlađeg u vrtić, malo kasniji odlazak srednje u prvi razred, najstarijeg u popodnevni turnus. Osigurati im obroke, pripremiti i ispeglati odjeću, dočekati ih na povratku ručkom ( ma kada to bilo), pospremiti kuću, napraviti večeru, poriješavati tekuće probleme i pripremiti opet sve nanovo za sutrašnji dan. Čini im se da su im i život i kuća u neprestanom kaosu, da ne mogu više sve sami, da nemaju vremena ni za što i postaju napeti, nezadovoljni ...
...I tada, u očaju, nestrpljivosti i premorenosti, pala im je na pamet spasonosna ideja, zatražit će pomoć. Njegova mama Natolina i njezina mama Iju nametnule su se odmah kao logičan izbor. Obje znaju kako se vodi kućanstvo, imaju pregršt iskustva, slobodnog vremena i ne koštaju ništa...
A da li zaista postoji nešto takvo kao što je besplatan ručak?
... Ubrzo, sve je dovedeno u red. Iju i Natolina su stare majstorice svog zanata, djeca su speglana, pod kontrolom. Užina im je svaki dan organizirana, Hrvatka i Hrvaticu, kad dođu s posla svaki dan dočeka blistava kuća, gotov fini ručak i čini se da je sve konačno pod kontrolom, bajka jebote...
...No, nakon nekog vremena, Hrvatica je počela lagano gunđati. Hrvatku su se isprva njene primjedbe činile iracionalnima. Koga briga što su lonci i rajngle u kuhinji drugačije složeni pa Hrvatica mora stalno nešto tražiti. Nije mu jasno zake ona pizdi na način na koji je speglan i složen veš i zake joj je tak važno kaj stvari nisu složene u ormaru na način na koji si je to ona zamislila. Pogotovo mu nisu bili jasni histerični ispadi zbog tepiha koji nije popodne na onom mjestu na kojem ga je ona stavila navečer. Stvari se počinju komplicirati, Hrvatica je počela često plakati...
...U početku, njemu je bilo super. Imao je konačno malo vremena predahnuti, nije više jeo podgrijano nego fino skuhano. Nije morao gubiti vrijeme u glupim dućanima čekajući u koloni pred blagajnom, a mogao je jednom tjedno čak i otići na biljar sa dečkima bez da ga pri tom peče savjest jer je Hrvaticu ostavil "u kenji"...
No, ubrzo su i njega počele smetati neke stvari. U početku su to bile "sitnice". Nervirale su ga gledajući španjolske ljige na njegovom teveju. Mislim, baš je u to vrijeme izvještaj španjolske nogometne lige. I kupio si je mali teve da može barem to na miru pogledat u spavaćoj sobi, dok su se Natolina i Iju razbaškarile u njegovoj dnevnoj sobi, na njegovom kožnom trosjedu, gledajući ljigu na njegovoj novoj, širokoj, skupo plaćenoj plazmi. To mu je teže palo i zbog toga jer su ga inkomodirale. U spavaćoj sobi ne može popušiti uz kavu, a i Hrvatica pizdi ak ležeći zgužva posteljinu. Ali to i nije bilo ono najbitnije. Intimnost i spontanost između njega i Hrvatice se prorijedila. Nisu se više mogli "šiknuti" na brzaka u kuhinji, nisu se mogli nježno maziti navečer na trosjedu, pa jebote, stalno je neko doma, baulja okolo i trkelja gluposti...
...On i ona, dok su bili sami, znali su se posvaditi. No, to i nije bilo tako često a mirenja bi bez razmišljanja nekoliko puta ponovio. Sad su imali nove razloge za svađu, razloge kojima nisu bili uzrok samo njih dvoje, nego i Natolina i Iju. Ali mirenja nisu više mogli realizirat bez da izazovu javnu sablazan. Da stvar bude gora, sad su u kući imali i dva arbitra koje se nisu ustručavale aktivno zauzeti nečiju stranu, nebitno čiju...
"Red" je polako postajao neizdrživ, ušminkana fasada iza koje su "sitnice" postajale krupne, životno važne, stvari...
...Ne, ne postoji besplatan ručak, ubrzo im je postalo jasno da za njih mir i sreća postoje samo u trenucima kad zajedno odu iz svog doma, kad odu u neku drugu kuću ili hotel, ali kuću koju na žalost, nikada ne mogu nazvati domom...
...Zvone, to bi bilo to, pametnom dosta uz činjenicu da za razliku od punica ili svekrva, NATO i EU ne umiru, oni ostaju besmrtni...:))))))
Post je objavljen 27.02.2008. u 19:57 sati.