Marketing
Stepinčevo 2008. -
Hodočašće na spomen smrti bl. Alojzija Stepinca
Dana 10.veljače 2008. godine, uputila sam se zajedno sa svojim suprugom na hodočašće u Krašić. Hodočastila sam s hodočasnicima Molitvenog vijenca Kraljice obitelji iz Kašine i Sigeta.
Nedjelja, dan Gospodnji – prohladno ali sunčano vrijeme. Sjeli smo u autobus koji je već bio spreman i pomalo kupio putnike.
Žamor i međusobno upoznavanje prekinula je naša izvrsna voditeljica Nada Mustapić srdačnim pozdravom i molitvom Duhu Svetomu.
Prvo nas je upoznala sa programom i etapama ovog hodočašća, kuda idemo, što ćemo vidjeti i koliko vremena ćemo se gdje zadržati, a zatim je uslijedio dirljiv prikaz života našeg Blaženika. Svojom velikom ljubavlju prema Blaženiku i svojim smislom za istraživanje Nada je otkrila vrlo mnogo detalja iz Blaženikovog života o kojima sam i ja sada prvi puta imala priliku nešto čuti.
Osobito me se dojmilo i izmamilo suze dirljivo svjedočenje o Blaženikovim posljednjim trenucima života. Nada je to toliko emotivno ispričala da sam sigurna da su i drugima zasuzile oči.
Ubrzo smo stigli u Krašić. Prije nego smo ušli u crkvu na trenutak smo se zadržali kraj spomenika našem Blaženiku koji je postavljen uz crkvu i tu zapalili svijeću.
Crkva je mala ali odiše toplinom i mirom. Blaženikova slika iznad klecala, gdje je on provodio mnogo vremena u molitvi, čini da osjećamo njegovu prisutnost i pastirsku brigu i danas.
Uslijedila je molitva Krunice, a točno u 11h počela je sv. Misa koju je predvodio mostarski biskup, mons. Ratko Perić. Biskup je u svojoj dojmljivoj propovijedi istaknuo da i danas, kao i u Stepinčevo vrijeme, postoje protivljenja dubokom življenju vjere i hrvatskom nacionalnom identitetu.
Nakon sv.Mise uputili smo se u Sošice gdje smo imali organizirani ručak. Putem smo vidjeli vrlo lijepu grkokatoličku crkvu koja je sagrađena na početku prošlog stoljeća. Podignuta je u spomen na 300. obljetnicu sjedinjenja kršćana istočnog obreda u Hrvatskoj s Katoličkom crkvom – Marčanska unija iz 1611. godine. .Žumberački kraj me iznenadio i očarao svojim izgledom.
Točno u 15,15h, nakon objeda, polako u tišini krenuli smo pješice prema jami Jazovki – mjestu masovnog stradanja hrvatske mladosti, hrvatskog cvijeta, kako je to znao reći i sam Blaženik.
Obilježja uz stazu pokazuju oblik jame i označenu dubinu na kojoj je nedavno otkriveno oko 500 kostura. Postavljeni su i križevi s oznakama Križnog puta pa smo tako moleći Križni put došli do same jame. Tu smo kraj Spomen ploče zapalili i svijeću.
Mnogi hodočasnici, duboko dirnuti ovim mjestom, postavljali su našoj voditeljici još mnoga pitanja vezana uz Jazovku. Mene je iznenadilo da je Oltar na kojem se u zadnje vrijeme svake godine održi sv.Misa, u tako trošnom stanju.
Nada nam je iznijela podatke o stradanjima redovne hrvatske vojske - mladih hrvatskih domobrana u dobi od 18 - 22 godine. Čuli smo i potresno svjedočanstvo jednog preživjelog hrvatskog vojnika koji je bio u koloni za Jazovku. Svjedočenje je bilo tako šokantno da smo svi ostali bez riječi. Zavirila sam za trenutak u jamu koja ima mali otvor ali joj je unutrašnjost prostrana. Svjedočenja govore da su mnogi živi bačeni u ovu jamu. Jama je samo djelomično istražena i nema informacija da li se priprema njezino daljnje ispitivanje.
S ovog mjesta, svatko sa svojim mislima u dubokoj tišini, krenuli smo prema autobusu. No dobar duh hodočasničkog raspoloženja ubrzo je otjerao teške misli, pa smo put prema Zagrebu nastavili pjesmom Nebeskoj Majci i dalje upoznavajući lik našeg Blaženika.
Prvi put sam na ovom hodočašću i imam potrebu da o svemu ovom upoznam i druge «Marije i Marte», da i one sa svojim moliteljima krenu na ovo hodočašće pod vodstvom naše Nade, koja to tako predano radi sa željom da istina o ovom našem svecu i istina o našoj ne tako davnoj prošlosti uđe u naše obitelji.
Slavica Jelić
Post je objavljen 27.02.2008. u 15:54 sati.