Ana je na sreću imala lom rebara, ali i ona i dijete su dobro.Ležala je oko dva tjedna u bolnici i danas ide kući. Goran je razgovarao sa tatom i namjerava oženiti Anu čim se dijete rodi. Ana se moja jako promijenila. Smršavjela je i dobila velike podočnjake. Dolazio sam joj stalno. Ona je moja najdraža seka i ne bi mogao podnijeti da ju izgubim. Danas je kraj kolovoza: 30 kolovoz. Vrućine su se malo smanjile .Sutra krećemo na akademiju. Dečke nisam vidio od onog incidenta. Svi su se raspršili na druge strane. Bojan mi se javio jučer da je bio u Turskoj sa Majom(nova cura izgleda)….a sa Dakijem se dopisujem svaki dan. On je naime otišao sa Lejlom u Beograd kod njenih. Danas se svi vraćaju, a ja spremam mojoj Bekici iznenađenje.
Oko 15 sam otišao do nje. Otvorio mi je Sergio:
-Ej Marko, pa to si ti. Nisam te dugo vidio. Uđi ,Bojana te čeka u dnevnoj sobi.-
-Tnx ,Sergio-rekao sam i potapšao ga po leđima.Sergio je Bojanin 3 godine mlađi brat.Znači ima 15.Ove godine tj sutra kreće u srednju medicinsku.Mislim za fizioterapeuta.Bio je dosta visok za svoje godine.1,78.Ima je kuštravu crnu kosu i plave oči.Za par minuta je otišao van.Tri godine igra u Crvenoj Zvezdi-nogomet.Bojana je ležala na krevetu gledajući neki film sa Mel Gibsonom.Prišao sam joj sa leđa i stavio ruke na oči.
-Sergio,pa ovo je najbolja scena.Mrš-viknula je
-Pa nisam znao da voliš muškarce u koji šetaju po kući u donjem rublju-rekao sam nasmijavši se
-O ljubavi pa to si ti.-rekla je kad me spazila,podigla se i dala mi jedan veliki poljubac.
-Spremi se i idemo-rekao sam
-Gdje?-
-E to je iznenađenje.Ajde na spremanje.Ništa svečano,samo neke hlače obuci.-
Prošlo je deset minuta dok se spremila.Izašli smo iz kuće i krenuli prema autobusnoj stanici.Tamo smo sreli i Dakija i Lejlu
-Ćao,kad ste se vi vratili?-rekao sam i pozdravio se sa njim
-Evo upravo dođosmo iz Beograda pa vodim Lejlu na «mjesto»-to mjesto je naglasio.Tako smo se dogovorili,da vodimo i njih dvije.Bus je stigao brzo,kupio sam dvije karte i otišli smo na zadnje sjedali.Stigla mi je poruka.Od Ane
Braco,Gogi je razgovarao sa tatom i sve su rješili.Ne znaš kako sam sretna.Čujemo se!!
E baš mi je drago što su rješili problem.Ajme kako je ovaj vozač spor.Lejla i Bojana su stalno zapitkivale:kad ćemo doć,gdje idemo,samo da nije neka glupost,dok smo Danijel i ja samo prevrtali očima.Stigli smo za pola sata.Stali smo pred veliku crvenu zgradu kazališta.Curama nije bilo ništa jasno.
-Zašto smo u kazalištu.Nije valjda da si me doveo da gledam Hamleta,jer mrzim tu predstavu-govorila je Lejla Danijelu jer je znala da on tu predstavu obožava i mogu misliti koliko ju je puta vodio u kazalište dok su bili u Beogradu
-Ne nije Hamlet,već nešto drugo.Sad te molim da si zavežeš ovu maramu preko tih svojih lijepih okica-govorio joj je kao neki lik iz crtića.Nasmijala se i napravila kako je rekao.
-A sad tebe molim da napraviš isto-rekao sam Bojani i dao joj svoj crni šal što mi je mama kupila zimus.Napravila je to pomalo oklijevajući.Uzeli smo ih za ruke,otvorili vrata i vodili kroz dugačak hodnik.Osim scene gdje su glumci izvodili predstave bile su tu i vježbaonice za ples,razni uredi i naša posebna prostorija sa scenom koju je Perić otkupio ljetos.Uveli smo ih unutra i odmah pokazali Branku,Gagi i Bojanu da ostanu mirni.Sve je bilo na svom mjestu.Naši mikrofoni i moja gitara su ležali pod reflektorom.Polako smo im pomogli da sjednu u prvi red i rekle da skinu poveze kad im budemo rekli.Došli smo na scenu,pozdravili se sa dečkima i curama rekli da mogu skinut povez.Obje su ostale zabezeknute.Muzika je počela,uzeo sam mikrofon i počeli smo pjevati.
na mojim usnama jos su tvoji poljupci,
jer niko ne zna duso da ljubi njezno kao ti.
bez tvojih dodira znam ne mogu sad ni jedan tren.
i ne krijem to da sam u tebe zaljubljen.
zakuni se u skupe godine da volis me vise od istine.
ja kunem se u njezne dodire da volim te i vise od sebe.
zakuni se u skupe godine da volis me vise od istine.
ja kunem se u njezne dodire da volim te i vise od sebe.
1000 puta sam ja dozivio taj strasan bol
sto samnom nisi ti sto djevojka si druga mog.
i zao mi je duso sto nikad neces saznati
koliko te volim ja a ne smijem priznati.
zakuni se u skupe godine da volis me vise od istine.
ja kunem se u njezne dodire da volim te i vise od sebe.
zakuni se u skupe godine da volis me vise od istine.
ja kunem se u njezne dodire da volim te i vise od sebe.
Nakon otpjevanog spustio sam gitaru i reflektori su se ugasili.Pogledao sam cure.I Lejla i Bojana su zinule od čuda i samo sjedile u stolicama.
-I šta kažete-pitao je Branko
-Ovo nam je za natjecanje na Radijskom festivalu.Mislim da ste napravili super stvar-rekao je Perić
-Dečki bili ste fenomenalni.-rekle su i došle do nas.
Post je objavljen 27.02.2008. u 15:10 sati.