Marketing
poveznica razdoblja
Živjeli smo tada majka, sestra i ja i usprkos skučenosti u malom stanu i oskudici bilo je to posljednje razdoblje života u kojemu sam bio nepomućeno i potpuno sretan. Začudo, iako mlađa, i sestra je počela piti crnu kavu otprilike u isto vrijeme kao i ja. Tada smo kupili novi servis, šest keramičkih šalica i tanjuriće.
Diplomirao sam, no umjesto da se odmah zaposlim, prvo sam malo skitarao po svijetu. Kada sam se vratio nakon dvije godine, bilo je pet šalica i četiri tanjurića. Nisam se vratio majci i sestri, nego iznajmio stan u Zapruđu. U seljenju je jedna šalica stradala.
Nekako sam uspio sakupiti novce i izmudrijati da sam kupio stan koji sam iznajmljivao. Majka i sestra su se i dalje tiskale u premalom stanu, a i moj je imao svega trideset i dva kvadrata, no pružila nam se prilika da oba mala stana zamijenimo za jedan veliki pristojni od više od sto kvadrata u kojemu bi svi imali dovoljno prostora. Tako smo se ponovo našli zajedno, međutim kad smo raspakirali stvari ostale su svega tri šalice i tri tanjurića. Dobro se toga sjećam jer smo svako popodne iz tih šalica nas troje pili kavu.
Onda sam se oženio i odselio. Ne mogu opisati koliko sam bio ojađen kada smo raspakiravali kutije u kojima smo selili i kada sam otkrio da je jedna šalica smrvljena zajedno s tanjurićem. Ipak, preostale su dvije iz kojim smo žena i ja pili kavu ujutro i poslijepodne na balkonu. Nažalost, nakon dvadeset godina naš brak se raspao, a posljednja burna scena koju smo imali bila je kada me je danas bivša supruga gađala sa šalicom za kavu, promašila, i šalica se rasprsnula o zid.
Majka je tada živjela sama jer je sestra otišla, a imala je dovoljno prostora, pa je bilo najpovoljnije da se ponovo doselim njoj. Iako sam u međuvremenu kupio već nekoliko servisa za kavu, pa su i neki od njih već davna prošlost, onu posljednju šalicu od prvoga servisa uspio sam sačuvati. Nije važno što sada imam gomilu šalica, ni iz jedne mi kava tako ne paše kao iz one najstarije.
Sjedim, pijem kavu, gledam šalicu i mislim si: što li je ta sve preživjela! Da je netko vidi, za njega bi to bila tek najobičnija šalica, malo okrhnuta, čak možda i ružna, potpuno bezvrijedna. Za mene je to stvar koja me prati kroz život, svjedok svih mojih životnih faza, karika koja sve povezuje, posljednje što mi je preostalo iz doba kada sam zaista bio sretan.
Poslijepodne majka i ja zajedno pijemo kavu. Ja pijem jedino iz svoje šalice, a ona ima svoju, ružnu i neuglednu, posljednju koja je ostala sačuvana iz servisa koji je još njezina baka, moja prabaka, poklonila njezinoj majci, mojoj baki, kada se udavala.
Post je objavljen 27.02.2008. u 11:46 sati.