Pokušavam poistovjetiti brak sa državom.
Kad se uzme, i nije tako apstraktna usporedba. Postoje resursi, unutrašnja i vanjska politika, trzavice, proračun i planovi razvoja. Utjecajni krugovi i tajni paktovi...
Naravno, u fazama ekonomskog prosperiteta i općeg zdravlja brakodržave, svijet je ružičast, nebo plavo, sunce ogromno a lica nasmiješena. Iz dimnjaka se dimi, iz lonca se puši – idilie sa vrtićkih akvarela.
Ali… kad bračna ili državna ekonomija posustane, kad zdravlje korpusa i uma krene nizbrdo, kad se rekreativna kopulacija i kondicijska prepucavanja premetnu u seriozne ultimatume, zveckanje vlastitim zaslugama i povijesnim ožiljcima…
Iako na scenu stupaju kako bi razdvojili fronte i racionalizirali argumente, smirili žarište i stabilizirali okruženje, i miritelji lako postaju pristrani.
U naivnosti ili navadi upijaju polovične istine i zagovaraju ih kao potpune… Potencijal konflikta uglavnom i dalje raste, eskalira... Ovisno o zbiljskoj namjeri, ponekad se miritelji i planski povuku, proglašavajući bezizlaznost i otvarajući vrata radikalnijem raspletu ...
/Preispitujem… da, dosad ovo definitivno „pali“ i za brak i za državu…/
I onda se desi… Riječi utihnu; neka vrata se zalupe.
Komunikacijski tajac.
Jedna strana vadi teatralno malu putnu torbu. Za dvoje gaće, tri knjige. Za ključeve od drugog stana, negdje drugdje. Heim ins Reich. Taman još mjesta u torbi za plišanu patkicu, pratilju iz djetinjstva – najozbiljnija, posljednja diplomatska nota unutarvezne politike kraja – ide i patkica.
Simbolično lupanje vrata.
Onda se sjedne u auto.
!Odcijepljenje!
Kvaka tu počinje.
Ima li dovoljno goriva u rezervoaru? A taman si i bez love i vlastite ušteđevine.
I što ćeš, kad za par sati i dođeš tamo, kud si krenuo? Kako dalje za stvari, koje zapravo trebaš? Kako ćeš isporučit' preuzeti posao na vrijeme?
Utješni ljubavnik ili ljubavnica, s kojima godinama mantraš o paralelnom svemiru nove državnosti, zapravo nisu rješenje; znaš ti to. Imaju svoje živote i brakodržave. Nisu otirač za ozbilje frke ozbiljnih odcijepljenja; pustimo milozvučni agit-prop sa sigurne distance…
I tako onda sjediš u autu, kojeg u mraku ljuljuckaju naleti vjetra.
Odcijepljen, neovisan i svoj.
A kud bi to sad ti? U koji to novi život, koju to bolju budućnost? Što dalje sa slobodom, djetetom novorođenim? Kako nastaviti, a ne zaorati po dnu? Kud na prvom semaforu uopće skrenuti, a da baš to ima smisla i ciljem sredstva opravdava …?
/U idealno anegdotičnom slučaju, bolja državnobračna polovica promatra gore s prozora, u mraku. I likuje, dok ti dakle poluosviješten do granice neodlučnosti sjediš u autu, kojeg ljuljucka vjetar …/
Velim; malo mi djeluje isto s državama i brakovima.
Faza 1 – ukrupnjavanje temeljem interesa. Unija čelika i ugljena 1951.; francusko-njemački začetak Europske Unije. Brak kao zajednica bolje zbrinutosti i ekonomskog prosperiteta u ljubavi.
Faza 2, vremenski ili prostorno, paralelno mimosmjerno – odcijepljenja. … Baskija. Republika Srpska. Farski otoci. Kosovo i Flandrija. … Ona i ja…
Uvijek se sjetim svog gimnazijskog profesora povijesti. Kad god bi netko od nas nadobudno izrekao „sloboda“, on bi pogledao preko ruba rožnatih naočala i ironično upitao – „Sloboda – a od čega to, sloboda, mladi prijatelju…?“
I zbilja. Sloboda … Fino, otići, izići. Nema dalje; nećeš više i nema tog bračnog kredita ili te državne vojske, koja će te zadržati u postojećem stanju. Ali, što dalje… ? Koja razlika zbilja pravda iskorak; kako slobodu oplemeniti smislom, a ne samo promijeniti prezime na vratima, ime u ustavu …?
Quo vadis – olako zanemareno pitanje…
/Gle vraga… Morti si ga sebi zalijepim na ulazna vrata. S unutrašnje strane. Za kad izlazim, da me podsjeti… A i moju patkicu također… /
P.S.
Ne, ne odcijepljujemo se Prva Zakonita i ja; da ne pomislite. Iako, politika je složena stvar... ;-)
Post je objavljen 27.02.2008. u 10:26 sati.