Noćas sam sanjala jedan otok…kako plivam iz jedne vale u drugu...daleko je druga obala ali ja znam da ću doći do nje.
Ne bojim se modre dubine koja me okružuje i ne sumnjam u snagu svoga tijela.
Znam da sam na pravom mjestu (mogu ja to).
Kombinacija onoga što je nesklopivo u stvarnom životu (ljudi i mjesta), jedan svjetionik u kojeg se nisam mogla popeti jer je staza bila tako strma, ja onakva kakva želim biti i osjećaj toplog, podatnog, ljetnog mora (moga mora) na koži, oko mene…
Danas hodam omotana morem mojeg sna
Napravila sam puni krug i vratila se na mjesto s kojeg sam krenula (a da to nisam znala).
Vjerujem u svoje putove…
Pa ponavljam s osmjehom u duši….vodi me
Post je objavljen 27.02.2008. u 10:10 sati.