Evo me nakon višednevne proslave rođendana. Inaće ne slavim, ali ovaj put je potrajalo cijele dvije noći i sa nekoliko poznanika. I kako to već biva nakon tolike količine alkohola i ostalog, došao je i mamurluk stoljeća. Mora da starim jer sa 20 nisam imao tih problema. Mogao sam izlaziti svaki dan i spavati jedanput tjedno 18-22 sata u komadu. Nema veze.
Idem ja tako navečer u 23 sata i vidim gužvu u kafiću. Veliki tulum, novi kafić, piše privatna zabava: Neka, uđem ja. Zastanem na vratima i vidim cijelu elitu krupnih dilera, kamatara i ostale biznismene. Mračni pogledi prema meni: "neka , neka privatna zabava" kažem i odem. Kafić je otvorio bibinjac Lisica, iz afere oružane pljačke Dalmatinske banke. Tip je digo 2 milijuna kuna. Lova nikad nađena. Tip odleži 4 godine u djećjem vrtiću...
Mislim se, kada ću ja zaraditi 2 milje? Pa, uz sadašnju plaću za to bi bilo potrebno 15 godina. I nije neka lova, zar ne? A onda se sjetim: Kada ću ja uštedjeti 2 milje? E, to već postaje nedostižna misija. Uz to tip je 4 godine zarađivao na kamatama. Vjerovatno je lovu uložio u istu banku koju je i opljačkao.
Post je objavljen 27.02.2008. u 06:47 sati.