"Mogu li sada ići? Sve smo rekli?" - preturila je te dvije ni malo uvjerljive rečenice kao vreo krumpir preko jezika.
"Ali..." - onako radi reda pokušao je razbiti neugodan osjećaj u zraku smrdljive jeftine hotelske sobe.
A seminar je bio u najnovijem privatnom hotelu u tom malom gradu.
Dok su drugi obilazili poznate restorane, tvrđavu na uzvisini grada, male prodajne centre, ona se potucala s njim po jeftinom hotelu kao suveniru mrtve države.
"Jesi li joj rekao? Kad ćeš se razvesti?" - rekla mu je dok je ležala na njegovim dlakavim prsima. On je odugovlačeći s odgovorom, povukao još jedan dugi dim i zadržao ga. Kad ga je konačno otpuhnuo, rekao je:
"Ali...Nataša će roditi početkom ljeta. Kako da to uradim sada? Mogla bi imati komplikacije ako se uznemiri."
"Uvijek nešto. Ili Nataša. Ili posao. Ili...." - još uvijek se nije micala s njegovih muških prsa.
Osjećala se dobro tako, pripadajući mu u tim najintimnijim trenucima. Njihovim trenucima. Nije znala zašto ga to pita, jer joj je zapravo bilo jako dobro.
Imala je svu njegovu pažnju, obožavanje, parfeme, večere. Znala je da bi se prvo jutro dok bi se sudarali po stanu u jutarnjoj trci na posao, pokajala što je čežnju zamijenila za zajednički krevet, zajedničku kupaonu.
Svaki put bi kvarila njihovu eksploziju strasti i počinjala s glupim pitanjima.
A njegovi odgovori ne samo da su bili glupi, nego otrcani.
Dodijalo je i njemu da mu kvari te lijepe trenutke i nagoni ga na nova vrdanja i smišljanja.
Ustala je iz postelje i ogrnula se ovlaš jeftinom požutjelom plahtom.
Trudila se da što manje dodiruje stvari po kupaoni. Samo je piškila i navukla na sebe usku suknju i tijesno pripijenu svilenu košulju.
Šminke je nestalo, a ona je samo povukla dva poteza ruža.
"Ostalo će prikriti naočale!" - zaključila je zadovoljno pogledavši svoje vitko tijelo.
U trenutku kad je izašla iz kupaone,on je još ležao u krevetu. Gol, kao od majke rođen. Bez imalo srama. I odjednom je ugledala tragove godina na njemu. Trbuh mu se kao tijesto za kruh razlio na obje strane, a na podignutoj ruci pod glavu visio je mlohavi mišić.
"Pa, da, uskoro će postati djed. I opustio se. Nije mu uopće stalo kako izgleda. Pravi obiteljski čovjek." - s odbojnošću pomisli u tom trenu, zamislivši ga kako grabi kuhano jelo žlicom iz tanjura, koje je ONA skuhala.
"Mogu li sada ići? Sve smo rekli." - upitala ga je formalno, jer su uvijek odvojeno napuštali svoja ljubavna gnijezda.
To se samo njemu učinilo da su riječi poput vrelog krumpira prešle preko njenog jezika.
U tom trenu ona je čvršće nego njena dobra guza odlučila da je on nešto što ona odavno ne poznaje.
"Izgubili smo se negdje usput. Ne zovi me više." - reče mu bacivši pogled preko ramena otvarajući ružna vrata sobe.
On kao podbodeni konj poskoči u postelji, dohvati mobitel i ukuca njen broj.
Koračajući sigurno na visokim potpeticama pored recepcije jeftinoga hotela, ona je već brisala njegov broj i stavljala zabranu na taj poziv.
Post je objavljen 27.02.2008. u 00:02 sati.