Ne vidiš me, ne gledaš me, ne poznaš me…
Ne zaniman te, ne sviđan ti se, ne voliš me….
Ne zapitkuješ me, ne odgovaraš mi, ne ljubiš me…
Ne smatraš me dostojnon, nisan tvoja…
Ne osjećaš toplinu, ne osjećaš dušu..
Kad sam kraj tebe, patin, smrzavan se…
Bolin, neman zraka, davin se…
Grlo mi je suho, mučno mi je, ne znan govoriti…
Tresen se, vrti mi se, zaboravljan se…
Odajen se, predajen se…
A ti to znas…
I uživaš u moći koju imas…
I samo se smješkaš, pokvaren si, zao si…
Bahat si, sladak si, neodoljiv si…
Topin se, pjevan, isčezavan…
Toliko me posjeduješ da je strašno…
Ka se sve to dogodilo…
Oka me imaš?
Ne sićan se…. odnedavno…
Ili oduvik…
Bojin se, odlazi molin te…
Nestani zauvijek, ne tribaš mi….
Noćas mi ne tribaš, a sutra….a dan posli…
Sutra ću žudit za tvojon blizinon…
Volin tvoj dah, volin ga do bola, izludi me..
Samo je tvoj i ničiji više, i moj…
Volim kad zajedno dišemo.…ali ja uvijek dišen tiho, tiše nego ti…
Umren kad ti osjetin postojanje…
A tu san…evo baš tu…odma do tebe…
Vičen iz petnih žila…vičen tiho…
Obuci me, molim te, odjeni me…
Bit ću ti najdraža, uvijek ćeš me imati sa sobom…
Ne mogu više biti točkica, ne mogu…
Razmaži me snažno, obojaj me tobon…
Ja ću bit cvit…u jednon komadu…i imat cu listove… i da, smijat ću se, iskreno…

Post je objavljen 26.02.2008. u 10:58 sati.