Marketing
Pisamo iz Remetinca (2)
Nakon objave prvog teksta pod naslovom „Pismo iz Remetinca“ i velikog odjeka u javnosti kojeg je taj tekst imao (u trenutku pisanja ovog teksta čak 976 komentara!), javio nam se i Bruno B. osobno sa svojim svjedočenjem o cjelokupnoj situaciji u kojoj se nalazi i posljedicama koje je imao zbog prvog objavljenog teksta. Pismo, kao i obično, prenosimo u cijelosti bez kraćenja ili izmjene sadržaja.
Stojim iza svake riječi koju ću niže napisati:
28.1.2008. s Vukomerca „se pišem“ za psihijatra kako bi mi odobrio zbog jakih glavobolja tablete Caffetin, po potrebi.
Budući da sam imao pogodnost radnoga izlaza, to sam i koristio od 7,00 do 17,00 sati. Prije upozoren da ne smijem dolaziti u doticaj s drogama i alkoholom, istog sam se i držao. Budući da mi terapija Subutexom nije davana iz ne znam kojih razloga, policajac nadimkom „Gumeni“ rekao mi je, citiram: „Jebiga, sad ideš raditi van i složi si terapiju kakvu si imao.“ To sam i učinio. S uputnicom sam otišao do svoga liječnika (psihijatar D. M. u bolnici Sestara milosrdnica.), koji mi je prepisao, s obzirom na moje stanje i dugogodišnju ovisnost, tri Subutexa dnevno. Kako sam istovremeno pio i Caffetine, kupio sam ih u ljekarni. Inače, te se tablete protiv bolova nalaze u slobodnoj prodaji, što znači da za njih nije potreban recept niti bilo kakvi osobni dokumenti.
Po povratku u Vukomerec odvezen sam u zatvor Remetinec na kontrolu urina (baš čudno, danas „pišem“ za Caffetin i danas me vode na kontrolu).
Tijek kontrole:
- u WC-u mokrim u plastičnu čašu
- predajem tehničaru urin
- on stavlja tzv. „češalj“
- policajac u mojoj pratnji, bez obzira na moje inzistiranje da ostanem i vidim svojim očima analizu, tjera me van iz laboratorija i zatvara vrata.
Poslije nekoliko minuta tehničar mi daje do znanja da sam pozitivan na opijate (neodređeno) te na Subutex. Nakon toga odlazim na alko-test koji je negativan. Vraćen sam u Vukomerec.
29.1.2008. Pozvan sam od strane psihijatra Marka Kraljevića, i bez obzira na dotadašnju terapiju i moje zdravstveno stanje (progresivan PTSP, dugogodišnja ovisnost, Hepatitis-C), bez riječi mi ukida lijekove, indirektno mi dajući do znanja da me time kažnjava (etika!).
Dan ili dva kasnije (u međuvremenu sam započeo štrajk glađu 29.1.2008.) poziva me načelnica Odjela za tretman gđa Marijanka Tusun da bi mi rekla kako ću biti kažnjen zbog pozitivnog testa na opijate i ne htijući saslušati kako je i zbog čega do toga došlo.
Inače, s gospođom Tusun nisam nikada prije razgovarao, iako „sam joj se pisao“, no ona nikada nije odgovorila na zamolbu niti došla. Što znači – kada treba kazniti, mašina radi!
Bez terapije ostajem od 29. siječnja do 8. veljače 2008., dokle sam god bio u štrajku. U tome razdoblju niti jednom, ama baš niti jednom nisam bio pozvan niti od strane liječnika, niti od strane psihijatra, a niti od strane Odjela za tretman!
8.2.2008. dobivam terapiju (bez Subutexa), koja se u potpunosti razlikuje od terapije mojeg psihijatra koji me liječi posljednjih tridesetak godina. Po dolasku u zatvor predočujem gospodinu Kraljeviću liječničku dokumentaciju na kojoj piše da sam na trideset tableta Heptanona dnevno na što će on, citiram: „To su mogli napisati samo kreteni (dr. Sakoman, dr. Zdunić), ja ću ti dati pravu terapiju i za pet mjeseci izliječiti mozak!“ – pokazuje mi nekakvu brošuru koju je sam napisao od skidanja metadonom, koju je izričito zabranio dr. Zdunić (ne niže od 20 tableta), budući da mi je kazna zatvora ispod šest mjeseci, točnije 4 mjeseca i 29 dana. „Skidanje“ počinje sa 17 tableta dana 29. studenoga 2007., svaka četiri dana jedna tableta manje. S obzirom na to da je tako krenulo te da sam htio na 'vanjsko radilište' (Vukomerec) uspio sam skinuti se s metadona sâm cijelih mjesec dana ranije – do 12.01.2008., da pokažem i sebi i njima kako to mogu. Unatoč tome, oni i dalje ustraju kako sam bio pozitivan na opijate! Zbog toga sljedećih 5 dana, od 12. do 17.1.2008. ne dobivam ništa, a 17.1.2008. dobivam Subutex i odlazim u Vukomerec. I opet u Vukomercu ostajem bez terapije nekoliko dana. Počinjem raditi, i ponovno sam bez Subutexa, jer terapija nije u 7,00 sati ujutro kada odlazim na posao, već iza 9,00 sati. Kada se to konačno stabiliziralo, kada sam sredio terapiju preko svoga psihijatra, počeo sam dobivati Subutex svako jutro i to ispred policajca.
8.2.2008. pozvan sam od strane zamjenika osiguranja na razgovor da dam izjavu u vezi s objavom teksta na internetskoj stranici, (na blogu http://cnn.blog.hr), koji spominje moj slučaj s Vukomerca i još neke slučajeve davanja novca za pogodnosti nekim osobama u zatvorskome sustavu te o prodaji droge od strane djelatnika zatvorenicima (pročitati na spomenutome blogu). Bez obzira na moje opravdanje da takve informacije nisu potekle od mene, indirektno sam kriv!, jer zamjenik načelnika osiguranja smatra da sam ja ta povjerljiva osoba, tj. prva ruka od koje je to izašlo iz zatvora.
Ponovno me zove načelnica tretmana gđa Tusun i ispituje o istome, na što ja nemam što odgovoriti, a između razgovora daje mi do znanja, citiram: „Ja sam vam ponovno htjela dati priliku i bila sam za to da vas se vrati u Vukomerec, ali psihijatar Kraljević nije se s time složio zbog vaše teške ovisnosti.“ Dakle, sada sam teški ovisnik (koje li kontradikcije!), kojemu po gosp. Kraljeviću nije potrebna terapija Subutexom. Dok „klincima“ dijeli Subutex šakom i kapom! Samo naprijed g. Marko!
Gospodine Kraljeviću Marko, zašto ne preuzmete dužnost načelnika tretmana, a gđa Tusun Vaše mjesto? Ako ste vi kompetentni za tretman zatvorenika, onda gđu Tusun treba otpustiti, dati joj otkaz, jer ona, očigledno, uz Vas ne može egzistirati i provoditi svoje naume, koji bi za zatvorski sustav i državu bili pozitivni i bogomdani, s obzirom na to da bih radeći privređivao zatvoru i državi 75% svoga osobnoga dohotka!
Gospodine zamjeniče načelnika osiguranja, imali ste pravo, radije bih bio na ratištu nego ovdje. Evo zašto: u razgovoru u sobi saznao sam od rumunjskoga državljanina, Bordeanu Kristijana, kako je bio premlaćen ispred psihijatra u 8. mjesecu 2007. godine od strane šefa III. odjela, zvanoga „Leo“. Naime, čovjeku su nađena tri apaurina, a usto je kažnjen uskraćivanjem terapije sve do danas. Od tada ga psihijatar Kraljević uopće ne zove. Kraljević mu je rekao sljedeće: „Od danas pa do kraja robije nećeš dobiti ništa!“
Znači, gosp. zamjeniče, ipak ima reperkusija. Saznavši to, ne isključujem mogućnost da se u zatvoru događaju i druge stvari, jer, gdje ima dima, ima i vatre!
Dakle, kada se radi o njihovoj koži, sve će učiniti da se opravdaju i zataškaju što se zataškati dade, dok se s druge strane krše temeljna ljudska prava i dostojanstvo, a nitko se na to ne obazire, pa čak ni hrvatske udruge koje su odavno toga svjesne.
Još jednom, stojim iza svake napisane riječi!
Tu je samo dio povrede Ustava i zakona:
- smještaj
- higijena
- broj osoba u ćeliji
- klasifikacija osoba
- ophođenje policije
- tretman
- liječnička pomoć
- kantina 10-25% skuplja, PDV: 0,00
Želim podnijeti tužbu protiv RH, Ministarstva pravosuđa, Zatvora u Zagrebu te posebno protiv dr. Kraljevića Marka.
12.2.2008. pozvao me gospodin Havliček Nikola (zatvorski referent) koji mi je rekao da nemam šanse za uvjetni otpust. Stegovni bi postupak još i prošao, ali zbog teksta na blogu, koji je samo dolio ulje na vatru, od svega ništa. Navodno je sve došlo do načelnika i gđe Tusun, koji su svime naročito povrijeđeni. A tu je i pismo moje nevjenčane supruge gosp. Havličeku koje je po njegovim riječima bilo grubo i teško. (U pismu se navodi nekompetentnost N. Havličeka za obavljanje dužnosti referenta.)
Po mome, ovo je čisti inat i osveta te temeljno kršenje ljudskih prava i dostojanstva. Ja sam u zatvoru i oni sve mogu.
Da ne zaboravim: policajci s Vukomerca bit će samo opomenuti što me nisu uputili, dobit će samo packu i to je sve.
Post je objavljen 26.02.2008. u 09:27 sati.