Marketing
Kad želiš biti netko drugi
Goran Bogunović: »Ljenjivci i druge priče«, zbirka priča, Kornet, Beograd, 2007.
Zagrebački pisac Goran Bogunović dosad je objavio dvije zbirke pjesama i jednu zbirku priča, a svoju četvrtu knjigu, zbirku priča Ljenjivci i druge priče, objavio je u Beogradu, u izdavačkoj kući Ivana Tobića, pisca i glazbenika koji je čest gost i ovih naših prostora. Bogunović je povrh toga poznat i kao bloger, na svome blogu Šišanje i brijanje potpisuje se kao Gawrun, ali i kao glazbenik, jedan od ključnih ljudi grupe Radost koja najčešće nastupa kao začin književnim promocijama.
Bogunović piše lako, fino, ležerno, čitanje njegovih proza dobra je zabava i za poklonike brzorazvijajućih fabula, ali i za one kojima su draže intelektualne začkoljice. U ovoj zbirci autor se nekako najviše naklonio likovima koji žele izaći iz svoje kože, koji žele biti netko drugi, pa se ostvarenju te svoje težnje nastoje približavati maštanjem, sanjanjem, voajerstvom, glumljenjem, ili, u pasivnijoj formi, čekanjem da se sudbinski preokret dogodi bez da ga sami malo potaknu. Ovi će se potonji često pokazati i kao naivni optimisti, ili će pak događanju, koje se bez njihova upliva zakotrlja, pomoći glumeći da su netko drugi, čak i kad se stvari odvijaju na štetu njihovog pravog identiteta.
Već prva priča u zbirci, Marina vozi bicikl, uvodi nas u tajni svijet jednog voajera. Međutim, iako njegovo ponašanje na mahove graniči s fetišizmom, junak ove priče doima se prilično bezazleno, kao da je nesposoban naškoditi objektu svoje žudnje, ali stvari se mijenjaju kad dotična Marina u vidokrug svog tajnog promatrača dovodi pravog, vidljivog i opipljivog partnera. U Tragovima provale glavni je junak osamljeni sanjar koji nakon neuspjelog odlaska na odmor (jer mu se pokvario auto) vraća doma i zatječe – provalnike kako mu iz stana odnose stvari. Tu se onda događa ona tipična »bogunovićevska« zamjena identiteta: lik se pridružuje lopovima i pomaže im u pražnjenju vlastite kuće, a nas kao čitatelje prema kraju sve više i više kopka što će dobroga iz svega toga ispasti.
Priča Odraz u prozoru u junakov učmali život unosi prikazu – avet, vraga ili duha, no umjesto straha i panike, razvija se sasvim lijepa diskusija među njima, uglavnom oko životnih mudrosti i pouka. I priča Drugi policajac nosi sličnu atmosferu, samo obrnutog predznaka: ovdje se realno mogući tjeskobni događaj prevodi u maštovitu percepciju glavnoga lika, drugim sredstvom postižući isti rezultat: preokret vrijednosnog predznaka. Korak dalje čini priča Lakši sudar: ovaj put glavni lik ne doživljava samo kratkotrajnu epizodu, već ima šansu preokrenuti vlastitu sudbinu, ali to što želi nije u suglasju s onime što čini: dva se htijenja unatoč potpuno nesvjesnoj vezi uzajamno potiru, i vode junaka unatrag, no umjesto da ga na brzinu proglasimo budalom, nekako se čini da njegova prava priroda nije u ostvarenju naznačene želje. S tom i sljedećom pričom, naslovljenom Mrlja, Bogunovićeva zbirka već plovi vodama muško-ženskih odnosa, granicama na kojima se motiv održavanja veze pretapa iz ljubavi u nešto drugo, u ovom slučaju samilost i suosjećanje. No, trzaj natrag dolazi nam kroz priču Jezero: ovdje opet imamo voajera na djelu, ali rasplet nema veze s perverzijama, prije s komedijom zabune.
Šišanje i brijanje jedna je od najboljih priča u zbirci, a erotska maštanja kojima njen glavni junak bogati svoju suhoparnu svakodnevnicu vješto su upredena u zamke razlučivanja stvarnih od zamišljenih događaja. Priča Medvjed i slavuj građena je na lagano fantastičnoj pretpostavci koja najprije junaka čini drukčijim od ostatka svijeta, i to drukčijim s osjećajem manje vrijednosti, ali nakon jednog neugodnog incidenta stvari se preokreću: junak postaje onakav kakav je svijet do malo prije bio, a svijet se vraća u (manje vrijednu) normalu. Junak priče Andrej uljuljkan je u prividnu ugodu i sigurnost neobičnog ljubavnog četverokuta, ali bi iz sasvim nenadanog razloga mogao postati i žrtvom. Priča Moja kornjača duhovita je kafkijanska varijacija, zanimljiv okret pripovjedačkog gledišta događa se u priči Ribe ne osjećaju bol, Veliki prasak se opet okreće muško-ženskom pitanju i vrludanjima koja treba podnijeti do jedinog stvarno željenog cilja, a istinsko veliko finale zbirke dolazi nam u priči Ljenjivci smještenoj na sam kraj. Predivna je to priča, u duhu Itala Calvina, naoko smještena u djetinjstvo, ali zapravo govori o cijelom životu i životnom smislu, o želji i cilju, o neizbježnosti njihova ostvarenja, o humanosti i čovječanstvu, svaki njen odlomak krije po nekoliko alegorija, i s njome se izvrsno zaključuje ova fina, pa i profinjena zabava čitanja jedne neobične, nadahnute i izvrsne zbirke.
(Objavljeno u Glasu Istre, 23. veljače 2008.)
Post je objavljen 26.02.2008. u 09:15 sati.