„Herojstvo, patos, odvažnost, moral, higijeničnost, ćudorednost, ganuće i zanos – mrske su mi riječi i osjećaji.
No ja u potpunosti razumijem i uvažavam: ushit i oduševljenje, nadahnuće i očaj, strast i suzdržanost, raspuštenost i nevinost, tugu i žalost, radost i smijeh.“
(Daniil Harms)
Umisto Harmsa, gore je treba stajat citat Igora Mandića iz njegove „Sebi pod kožu“ o etimologiji dalmatinskoga hipokoristika „brale“ koja ide do srpskoga „bre“. Zbog erudicije Mandićeva izričaja koja probija okvire smislenog citata, odlučija sam se za Harmsa, ali poanta svega je da su „brale“ i „bre“ inačice jedne te iste grčke rječce prerađene turskim jezikom i naknadno demontirane u leksičkom ludežu Balkana - kad kažeš „brale“ ko da si reka „bre“ i obratno. Razlika je samo u tome šta mi onaj čarobnjak u Word-u „brale“ pušta, a „bre“ podcrtava ko pravopisnu grešku. „To ispada, bre, malo šiptarski od vizarda“, rezonirao bih da sam Srbin na ovom mjestu...
Bociku se konačno može ić posjetit. Ja još nisam bija, al su išli Boki i Kuzma. Odvojeno jer još nije na regularnom odjelu (je na neurokirurgiji, ali s malo intenzivnijom njegom) pa i posjete moraju bit strogo dozirane. Uglavnom, prepoznaje ljude, razumi što mu se kaže samo ne može odgovarat rečenicama, nego protisne tu i tamo pokoju rič, a izgleda da mu idu dobro one koje počinju sa „p“. Tako mi je Boki priča da je Bocika tražija da mu donesu „puding“, „PEPSI“ i „plavi Walter“. „PEPSI“ zato što mu je to valjda lakše za reć od „Coca-Cole“, a „plavi Walter“ jer je kompliciranije i lipše se kotrlja s usana od „duvana“. Nevjerojatan je! Umira sam od smija! Kako „plavi Walter“ ne ide uz ležanje na neurokirurgiji, zasad dobiva samo „puding“ i „PEPSI“, ali eto nedvosmislene Bocikine (ili Žopsijeve kako ga Zeka odnedavno zove) poruke industriji gaziranih pića:
Jebeš Mirindu i Fantu,
Orangina ista ura,
7up, Sprite i Orella,
Nikad priko mog mjehura!
Coca-Coli odjeb always,
Zaboli me baš za Naru,
I za Coctu, Schweppes i Pipi.
Nabijem im PET na karu!
Dajder PEPSI, to je piće!
Tribam ga ka dite mater,
Sašit pola litre gratis,
Uz puding i plavi Walter!
I još nešto. Večer prije nego ga je Kuzma iša posjetit bili smo u Bife. Kuzma je cili bija nervozan, da on ne zna kako će to sve skupa izgledat, da ne zna šta bi mu reka, da mu se pari da će kolabirat kad ga vidi, pa smo se ja i Boki zajebavali i varili da će, ako Kuzma padne u nesvjest, Bocika vikat upomoć: „PEPSI! PEPSI! PEPSI!“ Ma, živija nam naš Žopsi sto iljada godina!!!
Neki dan sam gleda ludilo epizodu Zvjezdanih staza kad je Riker u sklopu Flotinog programa razmjene časnika iša služit na klingonsku „pticu grabljivicu“. Nema šta, ta „ptica“ ima jeben dizajn. Osim šta izvanka zakon izgleda s krilima koja se mogu dizat i spuštat plus još svako završava sa po razornikom, tu posebno mislim na unutrašnjost – ojačanu kosim potpornjima za slučaj da zabijanje u neprijateljski brod ostane jedina taktička opcija (a nema koji dan nije dobar za umiranje), oskudno osvjetljenu crvenim svitlom što baca na one komore za razvijanje crno-bilih slika, reže smirenost u korijenu i gura u ratničko ludilo, sa panelama škrtih displeja na kojima titraju klinasti simboli čistim vojničkim utilitarizmom, krcatu agresivnom rasom koja u ime i najsitnije svemirske barufe nema strpljenja ni za dedukciju glupana... Ne znam, to mi je nekako brod s najviše duše u Zvjezdanim stazama. Ajde, svaki ozbiljniji trekkie zna da su joj boljka zavojnice uređaja za sakrivanje i da od dobro naciljanog hica u to misto (u trenu kad se skrivanje gasi) ptica leti u paramparčad, ali ipak... Kad pobrojim osnovne elemente, ova tritanijska kašeta puna Klingonaca nešto je najbliže (iz Zvjezdanih staza) kafićima punim hvidraša – samo šta u njoj, umisto bombe, svako malo grune neki fotonski torpedo...
Uf, di sam skrenija, a uopće o tome nisam tija pisat. Štaš, kad voliš i poznaješ materiju, digresije su neminovne. Ali ostajemo još na Zvjezdanim stazama. Taman je završila spomenuta epizoda, a ja sam se zaustavija u razmišljanju šta bi bilo da je Gene Roddenberry u seriju (uz ST-dijalekt) progura duvan. Da puše, brale, svi! La Forge posli naporne smjene sida za šank u „Ten Forward-u“, pita Guinan vatre i otpuhuje dugi dim koji u elektromagnetskom spektru njegova vizora stvara spotovske vizualne efekte: „Jebate, cili dan nisan zapalija. Preusmjeravamo protok neutrina u difuzore warp polja, al ne moš nikako kompenzirat. Po' ljudi mi fali, a makinja se raspada. Popizdiću!“ Na zadimljenom mostu, Picard se diže s kapetanske stolice i gasi duvan u punoj pepeljari koja je čipo na kraju naslona za desnu ruku: „Riker, most je tvoj. Budeš li šta triba, biću u svom uredu.“ U trenu kad Riker zauzima misto, brodski poslužitelj prazni pepeljaru. Riker obješenjački namiguje Troi i nudi joj duvan, ona uzima, pripaljuje i čita mu osjećaje... Data, u svojem nastojanju da shvati ljudskost, puši možda najviše od svih na Enterpriseu – dvi ipo kutije dnevno švercane ferengijske škije od koje mu se vata čađa po pozitronskim sklopovima. Posljedica toga je jedno kratko razdoblje od par milisekundi kuženja Geordijevog vica ispričanog mu na zvjezdani nadnevak 40001.0 – dok je, šetajući s duvanom u ćunki po misteriozno napuštenom bolijanskom teretnjaku, trikorderom mjerio toronsko zračenje, iz usta mu se oteo iskren smješak...
I neke osobite poante nema. Povezivat ovo sa zabranom pušenja u javnim prostorima ipak neću (a mislija sam), jer osim što je prožvakano, iz zadimljenih prostorija redakcije su mi signalizirali da ne nasjedam na te pokvarene trikove skretanja pažnje. Neka ovo ostane na ektrapolaciji-zajebanciji, a u idućem broju mogu malo angažiranije. Ili u onom iza njega. Uglavnom, kasno je, trpam tekst u editor i odjavljujem se po klingonski: „Ka'pla!“
Post je objavljen 26.02.2008. u 04:24 sati.