...
Pišem ti....
Ako hoćeš da te lažem, dobro se osjećam…
Na sebe samu, sve se manje podsjećam…
Nisam ona koju si poznavao…
Zadnjeg osmijeha na svom licu se više ne sjećam…
Postala sam ništa…
Još jedna propalica…
Bez duše i bez lica…
Samo dvije riječi na papiru…
Ničiji glasovi do mene više ne dopiru…
Došao je dan kad od mene više ništa ne ostaje…
Nemam hrabrosti glavu dignuti…
Nikoga u oči pogledati…
Borim se s tugom i životom…
Vičem, a glasa nemam…
Pokušavam, a ne uspijevam…
Krenem nekuda, stanem, ne znam dalje…
Dajem drugima, ništa ne dobivam zauzvrat…
Sanjam, a snovi ostaju nedovršeni, daleki, neostvarivi, lažni…
Bez prestanka razmišljam…
Nema smisla…
Do životnog dna dolutam…
No dno ne postoji…
Izgubljena u vremenu, prostoru i svojim mislima…
Nitko me se ne sjeća…
Nikome ne nedostajem…
….
Post je objavljen 26.02.2008. u 03:17 sati.