Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/deardieary

Marketing

Zivot je tuga sa srecom, ne sreca s tugom.

Ah bljuv. Vrijeme za post. Citah jedan post od dolje navedenog decka, koji me podsjetio na sebe. Rekla bih prije jedne godine, da se tjesim. Ali sad ce mi rodendan, dakle prije dvije godine. Tocno sam se tako osjecala. Ali koga mi zavaravamo? NJegova situacija nije ni priblizno beznadna koliko ju on opisuje ruku u vatru. A tvoja je? pitate se. Ofc da ne. Mi ne znamo sha su pravi problemi thx goth, pa izmisljamo svoje. Od muhe radimo slonove. ''I have no real problems, but I like to make belief.'' Istina. I znam tu cijelu pjesmu napamet. I slusam MCR. I iza mene je jedna krvava proslost koju sam prosla sama. Bar sam mislila da jesam. Ali woosh [kako je rekla Lucija: ''Sise su ti woosh.''] sve se vratilo. Vec drugi put OVE godine. To nie dobro. I nie fora. Previse analiziram, mislim, nadam se. ne predajem se. Zasho? Pa u cetiri godine ama bash nisha relevantno se nie promienilo. Necem vise vjerovati, pricati, skrivati se iza laznih osmjeha zabavljajuci druge. Nek me svi odjebu ako im je moja ne zabavljacka prisutnost dovoljan povod za to. MOram to nekako rjesiti. Depresija je grozna stvar, kad te boli trbuh od tuge kronicno. Depresijska bezvoljnost je kad ne ucis iako znas dae test i onda ti pocupaju kablove [nakon dva sata u Sunken Templeu prie Eranikusa i ona druga dva prie lawl uzas.]. Bas mie zlo kad vidim ove ljude iz razreda. Tako se ne uklapam. Imam osjecaj da ih sve zivciram, te bome oni svi mene zivciraju. Ljudi me automatski mrze. Nie to lijepo. Biti sam, ne. Rekla je profa iz hrvatskog da je samoca najveca bolest danasnjice, nesho u tom stilu. Jest. Previse je toga krivo u svijetu. Mene muce problemi koji uopce nebi trebali u ovim godinama. Ono 'nitko me ne razumije' je klisej, ali ovaj puta je stvarno istina. Provjereno best frendovi me ne razumiju. Umjesto da gledam gdje cu vani, kako cu se uvuci ljudima u supak da me vole i kako cu ispipkavati suprotni spol. Mene deprimiraju deset puta gore stvari, jer su puno vise prisutne. Empatija. To cu u drugi post baciti, ionako pisen gluposti vec predugo. Zakasnjela percepcija je divna stvar. Osim kad dode na vrieme.
Gdje je to djetinjstvo nestalo i zasto. Cemu? Danas sam poslije skole sjela i gledala zvijezde vani kod zgrade sa strujom, gdje smo u trecem razredu igrali skri-lovice. Skrilovica. <3. Vidjela sam se tamo kako igramo care care gospodare, vidjela sam danas odvratno tielo u crnom kaputu kako sjedi na dijelu gdje smo se odmarali. Odvojiti tijelo od uma. Jako strasno. Jedna od tih cura je Mirta moja ex-best frendica. Cim je skola zavrsila napustila me. Eto toliko sam losa osoba. Iako mie ona rekla da joj nedostajem. A ona je smjesna. Kad sam ja slusala GD, ona nisha. Pa ona GD kad ja HIM, pa ona HIM kad ja MCR. MIrta ne moze biti emo. Nema ona muda. Jos malo pa ce piti goth kad ja predem na rave ili nesho degradirajuce. Ella, otisla u osmom razredu. O Lei T. da ne pricam, moja best frendica tada. Ona je otisla u drugom ili trecem razredu. Zgrozila bi se u sha sam izrasla. Briem da me se nebi sjecala. Tako mi sve nedostaje, sesti razred. Od tada do sada. Strah me sha ima dalje. Ako je vec sada tako lose.
Opet mnogo je toga krivo i u meni. Uzasna sam osoba. Ne znam nisha dobro. Opet imam tu ponos i sebicnost, ogromni egoizam jer sam sam sebi najbolji prijatelj. Ne znam od kud da pocnem. Ne znam ni zelim li se mijenjati.. Ne znam. Imam ego, ali nemam nadu. Bilo je, prije par godna. Ubijena je. Ovo ne moze dobro zavrsiti. Moze jedino na gore. When you're at the bottom, there's only one way, up. E nie. Moze biti potres, mozes pasti deset puta dublje i zapeti u kamenju tvrdom.

Ne znam.. predajem se.
''Surrender,
Every word, every thought, every sound
Every touch, every smile, every frown
All the pain we've endured until now
All the hope that I lost you have found
I never had the nerve to ask has my moment come and passed.''
Billy Talent~ Surrender

Opet nikoga nie briga.

''But does anyone notice?
But does anyone care?
And these words changing nothing
As your body remains,
And there's no room in this hell,
There's no room in the next,
But does anyone notice there's a corpse in this bed?''
MCR~ Early Sunsets Over Monroeville

Zasho bi i bilo. Tko sam ja da nekog bude briga. Nemam nisha za cime bi itko zalio. Na sporovod bi mi doslo cetvero ljudi. Od kojih bi dvoje bili roditelji. Zar bi ikoga drugoga trebalo biti briga. Ne? Svi su sebicni. To me ubija. Cak i moja majka, svi ce okrenuti razgovor na to kako je njima teze. A ja se ne zelim jadati u lice ljudima.
To je naprosto jadno, traziti sazaljenje.

''I don't need your pity, I HATE YOUR PITY!''
Alesana
Dafor lawl. Rekao si ''Pa necu se valjda ubit?'' zash si onda to radio.. Zbog sazaljenja drugih? Cure padaju na takve decke. Decki odjebu takve cure, bar ako nemaju dekolte i guzicu.

''I'm worst at what I do best,
And for this gift I feel blessed.''
Nirvana

Btw pocet cu stavljati svoje slike uz svaki post slobodno ih stavljate za avtre i distribuirajte, samo recite Mrs. Scolex dae radila lawl. Xanax, Prozac, Paxil.

Post je objavljen 26.02.2008. u 00:16 sati.