Ponekad ne možeš ne pomislit "Šta bi bilo da sam 'to to i to' napravio?". Pogreške iz prošlosti nas prate kroz život dokle god živimo, njene posljedice se vide u našem karakteru i našim postupcima. Najveći je problem kada iz toga ništa ne naučimo i nastavimo ići po starome. A to je ono što meni najviše problema zadaje.
Htio sam sad spomenut onu tako pametnu poslovicu, ali sam zaboravio kako ide...
Nešto slično ovom nesumnjivo:
Remember the past, plan for the future. And live for today.
Ponekad mislim da se i predobro sjećam svoje prošlosti. Često osjećam grižnju savjesti zbog stvari koje sam učinio prije mnogo godina, npr. (sad mi palo na pamet) kad sam imao negdje oko 8 godina svojoj sestričnoj, koja je dvije godine mlađa, sam zabranio da jede pizzu jer nije oprala ruke sa sapunom pa se ona onda rasplakal ko da je svijet svršio sa svojim jadnim postojanjem. I mene dan danas zna uhvatit neka vrsta grižnje savjesti zbog toga. Moš mislit.
Ne tvrdim da imam jak karakter i da me sve dira u srce. Zapravo je prilično suprotno tome. Sviđa mi se pomisao da ima ljubavi negdje u meni, da sam sposoban imati takve osjećaje. Ali sve više mislim da je to u biti više ideja koju imam. Ideja o ljubavi, a ne sami osjećaj.
Iluzija, tvrdim ja. Cijeli svijet jedna velika iluzija.
Ovako ja razmišljam.
Post je objavljen 26.02.2008. u 00:00 sati.