Iz ciklusa Birtija
Ulicom gužvam, korak mi nešto snen
Toranj pijano pjeva posmrtni refren.
Dok bludničim, padam u blato, ljagu
I gle! Tamo na dnu pronađoh svoju braću.
Puzeći oblakom gađam Njega u čelo
Tamo gdje stoji rog
A on se grohotom smije stavljajuć' oblog nov.
Nudi mi savez, rajski
Da u ljudski idem lov
Dat će mi moći svoje, a oko glave dobit ću aureol'
I pjevat ću, anđeoski, s visina
Po suncu i pljusku
A prijatelj rogonja
Pratit će tu molitvu mrsku
( iz ciklusa „Birtije“, napisano u jesen 1986. u 04,15 sati na klupi u brodskom parku )
000
Inspektor Clouseau:
Moj dragi prijatelj i cijenjeni Inspektor svojedobno je napisao kako me vidi, mene nevidljivog. Kroz tekstove, postove i ostale virtualne blagodati, čovjek napisa ovo: Divanskitnje - srednje četrdesete, brkovi, krupan, crnomanjast, otac dvoje djece, radi u medijima, romantik ali sa obje noge čvrsto na zemlji, plemenit, pustolov, kad bi imao novca odmah bi ga potrošio na put oko svijeta ali bi se i vratio jer je domoljub.
Dakle, ja bih trebao izgledati ovako:
DivanSkitnje
Ufff, Inspektore skoro pa točno. Osim da sam brko i crnjomanjast. Obrnuto. Svako jutro brijem se ispod kože, plavokos. I koja godina više.
I da ne bude zabune, odlučio sam se ukazati:
Post je objavljen 25.02.2008. u 23:23 sati.